Dejan Jovović: Srbija razmatra pokretanje arbitraže ili kontramjera zbog Prištinskih poreza

Srbija je ispunila  sva pravila CEFTA, krovnog  i osnovnog sporazuma za sedam članica u regiji, koji definira trgovinu i ekonomske odnose obraćajući se tajništvu ove  institucije u vezi pronalaska rješenja za uvedene prištinske poreze. Uvođenjem ovih poreza, srpskoj ekonomiji nanešena je šteta  više od 500 miliona eura na godišnjem nivou.


Naime, vlada Srbije se, u skladu sa CEFTA, obratila 27. studenog prošle  godine, šest  dana  poslije  kršenja CEFTA  i uvođenja prištinskih poreza od 100 posto na robu  iz centralne Srbije i BiH, tajništvu CEFTA sa zahtjevom za direktne konzultacije u okviru zajedničkog odbora. Zahtjev je poslan i UNMIK kao potpisniku za teritoriju KiM, a također i generalnom tajniku UN. Priština je u stvari počela sa uvođenjem poreza 6. studenog prošle godine kada su one do 21. studenog iznosile 10 posto.

Ukoliko se ne riješi problem za 90 kalendarskih dana, što je rok predviđen CEFTA sporazumom, Srbija u skladu s CEFTA može pokrenuti postupak pred arbitražnim sudom (čl.43.CEFTA), što  bi bio  prvi put u njenom dosadašnjem funkcioniranju. 

U ovom  članu  CEFTA piše „da sporove između strana koji nastanu poslije stupanja na snagu sporazuma i koji se odnose na tumačenje i primjenu prava i obaveza po ovom sporazumu, a koji se ne riješe direktnim konzultacijama u okviru zajedničkog odbora u roku od 90 kalendarskih dana od datuma prijema zahtjeva za održavanjem konzultacija, može uputiti na arbitražu bilo koja strana u sporu putem pismenog obavještenja upućenog drugoj strani u sporu. Primjerak ovakvog obavještenja se šalje svim stranama u sporazumu. Kada više strana zahtjeva predaju spora arbitražnom sudu s istom stranom i u vezi s istim pitanjem, treba se uspostaviti jedan arbitražni sud za razmatranje takvih sporova kada god je to izvodljivo“.

Arbitražni sud riješаva spor u skladu s odredbama CEFTA sporazuma i drugim pogodnim pravilima međunarodnog prava. Sud će uzimati u obzir informacije prijatelja suda od strane koja nije uključena u spor. Presuda arbitražnog suda će biti konačna i obavezujuća po strane u sporu. Kosovska vlast se nije odazvala pozivu na direktne konzultacije, a sama arbitraža je jedan dug i neizvjestan postupak.

Izvršavanje CEFTA sporazuma  nadgleda  i vodi zajednički odbor koji  djeluje po principu konsenzusa gdje se odluke donose jednoglasno i ima stalno tajništvo sa sjedištem u Briselu (čl.40.CEFTA). U svrhu pravilnog izvršavanja CEFTA strane će razmjenjivati informacije i na zahtjev bilo koje strane održati konzultacije u zajedničkom odboru. Ovaj  odbor će stalno razmatrati mogućnosti za dalje "uklanjanje prepreka u trgovini između strana".

CEFTA očigledno nema efikasan  mehanizam da kazni bilo koju članicu, pa ni Prištinu zbog kršenja sporazuma i da je prisili da povuče svoju odluku. CEFTA kakva je sada nema pravni mehanizam za riješavanje sporova i onemogućava da se promjene postojeća pravila jer je dovoljan samo jedan glas „protiv” da se bilo koji prijedlog odbije, pa da ne prođe ni prijedlog za promjenu pravila. Do sada su se svi  sporovi između članica za 12 godina funkcioniranja CEFTA riješavali na bilateralnoj osnovi. Uostalom CEFTA je i nastala iz mreže od 32 bilateralna sporazuma o slobodnoj trgovini u regiji koji su doprinjeli povećanju i liberalizaciji trgovine.

Srpska vlada  razmišlja da pokrene arbitražu zbog poreza koje je na srpsku robu uvela vlast u Prištini čime je prekršila CEFTA sporazum s obzirom da je 25. veljače ove  godine  isteklo 90 dana od kada je poslala formalni zahtjev tajništvu CEFTA da se održe direktne konzultacije u okviru zajedničkog odbora. U momentu podnošenja ovog zahtjeva najavljeno  je pokretanje postupka pred arbitražnim sudom ukoliko se problem ne riješi u roku od tri mjeseca.

Sada se pažljivo odmjerava šta će biti naredni korak, a osim domaćih pravnih stručnjaka konzultirani su i strani eksperti kako bi Beograd u slučaju da se odluči ući u arbitražu dobro pripremio svoju strategiju. Za sada se ne zna kako bi izgledao eventualni zahtjev Srbije o pokretanju arbitraže niti bi li u njemu bila i stavka o nadoknadi štete koja je nastala zbog uvođenja poreza za koju postoji minimalna šansa da bi bila nadoknađena.

Pitanje je i bi li to bila akcija  samo Srbije ili udružena inicijativa s BiH s obzirom na to da se i ona kao potpisnica CEFTA našla na udaru mjera Prištine. Kako se saznaje BiH još ne razmatra pokretanje arbitraže zbog taksi, a njihovo ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa  u kontaktu  je s nadležnim ministarstvom Srbije i prati korake koje priprema srpska strana.

Srbija se  pokazala racionalnom i u tome što je uključila svoje predstavnike na završnom sastanku zajedničkog odbora CEFTA u Prištini u prosincu prošle godine kada je  UNMIK/Kosovo bilo predsjedavajuće CEFTA sporazumom u 2018.godini gdje je pokušala riješiti pitanje poreza, ali bez uspjeha jer se sastanak završio napuštanjem predstavnika Prištine i Albanije zbog čega nije bilo kvoruma.

Kada dođe do arbitraže između dvije strane koje se nađu u sporu procedura koja je predviđena CEFTA sporazumom regulirana je aneksom 9 koji se odnosi na ustanovljenje i funkcioniranje arbitražnog suda.

Aneksom je određeno da će ovaj sud  biti sastavljen od tri člana. Strana koja pokreće spor pred arbitražom u svojom pismenom obavještenju imenovati će za člana arbitraže jedno lice koje može imati njeno državljanstvo ili kod nje prijavljeno stalno prebivalište. Druga strana na koju se odnosi obavještenje (protiv koje se pokreće spor) u roku od trideset dana od prijema obavještenja imenovati će za člana arbitraže, također jedno lice  koje može imati njeno državljanstvo ili kod nje prijavljeno stalno prebivalište. Dva već imenovana člana arbitraže će u roku od šezdeset dana od prijema obavještenja postići dogovor o imenovanju trećeg člana što mora biti potvrđeno od strana u sporu u roku od petnaest dana.Treći član ne može biti državljanin jedne od strana niti lice sa stalnim prebivalištem na području jedne od strana. Izabrani član imati će funkciju predsjednika arbitražnog suda. Ako sva tri člana ne budu imenovana ili izabrana u roku od devedeset dana od prijema obavještenja bilo koja strana može zatražiti od generalnog tajnika stalnog arbitražnog suda u Hagu da odredi lice ovlašteno za imenovanje.

Arbitražna odluka biti će donešena u roku od šest mjeseci od dana kada je imenovan predsednik suda. Na zahtev suda zajednički odbor može dozvoliti produženje ovog roka za dodatnih šest mjeseci. U slučaju  nesuglasnosti oko sadržaja i dometa odluke bilo koja od strana u sporu može u roku od šezdeset dana od dostavljanja arbitražne odluke tražiti pojašnjenje od suda. Sud će dostaviti svoje objašnjenje u roku od šezdeset dana od dana kada mu je upit postavljen.

Kada  se formira arbitražni sud njegova ročišta se po dogovoru dviju strana mogu održavati u stalnom arbitražnom sudu čije se prostorije nalaze u okviru međunarodnog suda pravde u Hagu. Inače samoproglašeno Kosovo  postalo je član stalnog arbitražnog suda u listopadu 2016. godine.

Tzv. Kosovo je spremno za obranu u slučaju da Srbija pokrene arbitražu zbog odluke o uvođenju poreza od 100 posto na robu iz Srbije poručuju kosovski službenici. Vlada tzv. Kosova je uvjerena da će pobijediti u tom slučaju, ali navode da tako nešto govori i da “Srbija priznaje postojanje pravno-političkog nezavisnog entiteta, pod nazivom Republika Kosovo."

Na najave Srbije reagirao je i tzv. kosovski ministar trgovine i industrije na čiji je prijedlog i uveden porez poručujući da „Srbija nema osnova da Kosovo pošalje na arbitražu“. Po njegovim riječima odluka o porezima zasnovana je na činjenici da su ekonomski i trgovinski odnosi između Kosova i Srbije i BiH bili potpuno asimetrični zbog „političkih problema koje su te dvije zemlje prouzročile“. On je dodao da su Srbija i BiH konstantno uvodile neopravdane prepreke na proizvode s Kosova što je bilo u suprotnosti s CEFTA sporazumom. I pored toga što je Kosovo prijavljivalo takve slučajeve CEFTA nikada nije reagirala ističu tamošnji mediji.

I pojedini  profesori Europskog prava na sveučilištu u Prištini navode da Srbija može pokrenuti arbitražni postupak protiv Kosova, ali da rješavanje ovog problema putem arbitraže zahtjeva suglasnost dvije strane da će prihvatiti odluke koje mogu biti posljedica arbitražne odluke. "Srbija može reći da je Kosovo prekršilo CEFTA pozivajući se na odluku o porezima, ali na arbitraži Srbija ne može sakriti činjenicu da je u kontinuitetu kršila taj sporazum tako što je vršila diskriminaciju nad proizvodima porjeklom s Kosova", navode oni. Objašnjavaju da je potpisnik CEFTA u ime Kosova bila UN administracija na Kosovu-UNMIK te da su kosovske institucije u međuvremenu preuzele veće odgovornosti oko sporazuma nasljeđujući ih od UNMIK. Smatraju da će to otežati provođenje bilo kakve odluke o arbitraži onako kako to želi Srbija, ali s druge strane samo obraćanje arbitraži prouzročiti će posljedice koje će "dodatno ojačati pravni subjektivitet Kosova". Objašnjavaju da su se okolnosti promjenile od kada je sporazum CEFTA u ime Kosova potpisao UNMIK te da je primjera radi nemoguće da UNMIK povuče odluku o porezu.

Međunarodna zajednica kritizirala je odluku prištinskih institucija o uvođenju poreza pozivajući na njeno ukidanje ( ili suspenziju) kako bi se dala šansa Briselskom dijalogu o normalizaciji odnosa i postizanju konačnog sporazuma. Srbija odlučno odbija da taj dijalog nastavi sve dok je odluka o porezu na snazi. Brisel i pojedinačne zemlje EU i SAD više puta kao i UN i UNMIK glasno i nedvosmisleno rekli su da je u pitanju kršenje CEFTA i sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je Priština potpisala 2016. godine.

Priština je pozvana da prestane s kršenjem CEFTA sporazuma i povuče diskriminatorske, kontraproduktivne i  anticivilizacijske poreze kojih nije bilo u  novijoj  povijesti, ali to se nije dogodilo i da  zato sada vlada Srbije razmišlja o opciji  pokretanja međunarodne arbitraže što je po njenoj  ocjeni način da se u ovom trenutku zaštite vlastiti interesi i da svi oni koji su potpisali ovaj sporazum snose posljedice.

Prema saznanju Srbija bi u narednom periodu mogla da sklopi ugovor s američkom advokatskom kancelarijom "Kliri Gotlib Stin i Hamilton LLP" čiji bi posao bio pokretanje arbitražnog postupka zbog kršenja ugovora CEFTA od strane Prištine.

Kako navodi "Glas Amerike" ova kompanija bi se trebala bavi i lobiranjem za interese Srbije u Washingtonu "kod svih američkih zaintersiranih strana (uključujući i službenike američke vlade) u vezi s određenim pitanjima regionalne suradnje koje obuhvaćaju stranog klijenta (Srbiju) i Kosovo". Ipak porezi su zapravo polazna osnova, a potencijalna šira suradnja zavisiti će od niza važnih faktora.

Kako kažu diplomatski izvori  ukoliko se "kockice slože" izavan priče o porezima mogle bi se očekivati i druge lobističke aktivnosti.

Na službenoj stranici kompanije "Kliri Goitlib Stin i Hamilton LLP" može se vidjeti da ona postoji od 1946. godine i da je "pionir globalne pravne profesije". Piše i da je u njoj zaposleno 1.300 advokata koji rade u više od 50 država u svijetu od SAD preko Afrike, Azije, Evrope, Latinske Amerike. Točnije, više od 40 posto partnera ove firme nalazi se van SAD. U opisu posla su razne sfere od pravne, poslovne do socijalne i kulturne. Također stoji i da su im klijenti i oni privatni, ali i međunarodne i nacionalne poslovne organizacije, finansijske institucije, vlade i njihove agencije, neprofitne organizacije i one koje se bave građanskim i ljudskim pravima.

U dokumentu koji je navodi "Glas Amerike", podnesen tajništvu za pravosuđe nalazi se i predugovor između firme "Kliri Gotlib Stin i Hamilton LLP" i kancelarije državnog pravobranioca Srbije kao službenika vlade Srbije preko koje će se i kontaktirati s ovom lobističkom firmom.

Nije poznato ni koliko bi Srbija mogla plaćati usluge ove kancelarije, ali kako navodi "Glas Amerike" i prema podacima dostupnim na službenoj stranici Senata SAD na kojoj lobističke tvrtke prijavljuju svote koje naplaćuju klijentima, "Kliri Goitlib Stin i Hamilton LLP" je od siječnja 2018. do danas u svojim kvartalnim izvještajima prijavljivao svote od 20.000 do 340.000 dolara.

Ukoliko do finalizacija ugovora s ovom kompanijom dođe to neće biti prvi put da Srbija s njom ima suradnju. Točnije u dokumentu podnesenim američkom tajništvu piše i da je ova kompanija od 22. studenom 2013.godine zastupala Srbiju zajedno s BiH, Hrvatskom, Makedonijom, Slovenijom i Crnom Gorom (zemlje nasljednice SFRJ) i Narodnu banku Srbije, u vezi s likvidacijom New York podružnica "Beogradske banke" A.D. i "Jugobanke" A.D.

Pošto Priština i pored (reklo bi se nedovoljno snažnog) međunarodnog pritiska neće povući porez bar dok je sadašnja administracija EU i SAD u opticaju, a CEFTA je nemoćna da je na to  natjera pravno gledajući podnošenjem srpskog zahtjeva za direktne bilateralne  konzultacije u okviru zajedničkog odbora kao najvišeg tijela CEFTA na koje  se Priština nije odazvala iscrpljene su sve mogućnosti oko poreza, pa je onda logičan slijed događaja arbitražni sud, predviđen CEFTA sporazumom.

Međutim samo provođenje međunarodne arbitraže  relativno je  dug  proces čiji je ishod  vrlo neizvjestan. Arbitraža se uglavnom vodi između suvrenih i priznatih  država, a u ovom slučaju  radilo bi  se da država Srbija pokreće arbitražni postupak protiv subjekta koji je po rezoluciji br. 1244 SB OUN carinsko područje u njenom sastavu, a za koju je prilikom  osnivanja CEFTA 19. prosinca 2006. godine potpisala misija UN za Kosovo-UNMIK, pa odtuda naziv UNMIK/Kosovo.

Ovdje se radi o veoma specifičnom slučaju koji se prvi put pojavljuje u praksi što bi prištinska strana, uz snažno lobiranje mogla da upotrijebi kao argument za priznavanje kosovske državnosti. Zato Srbija treba veoma pažljivo i detaljno proučiti cijeli ovaj složeni slučaj i sve moguće zamke u koje bi mogla upasti kao i posljedice prije nego što odluči pokrenuti arbitražu u skladu s pravilima CEFTA sporazuma.

Srbija nije uvela kontramjere iako se to pitanje od početka postavljalo. I predstavnici vlasti,  ali i struke su tvrdili da kontramjere zbog malih  nabavki s KiM ne bi dale rezultata dok bi sve drugo poput zaustavljanja njihovih kamiona s robom koji idu za EU bilo kršenje SSP. To znači da treba zaustaviti i kamione iz EU koje idu ka tzv. Kosovu, ali onda bi Srbija  imala problem s Europom. Postoji opcija suspenzije Briselskog sporazuma, ali to je već političko pitanje. Ideja srpske vlade u početku  bila je ta da čeka da međunarodna zajednica „pritisne“ prištinske  vlasti da poreze ukinu.

Srbija pored arbitraže sada razmatra uvođenje kontramjera Prištini, ali bi najbezbolnije riješenje bilo ukidanje poreza. Osim što je prištinski porez u potpunosti blokirao pregovore Beograda i Prištine zbog te odluke srpsko gospodarstvo na dnevnom nivou gubi milijun eura, a u južnoj pokrajini „procvjetao je šverc" što je kratkoročna šteta, a dugoročna šteta je još i veća jer će privrednici iz Srbije izgubiti to tržište zato što se drugi već pojavljuju kako slovenački, crnogorski, hrvatski i drugi trgovci. Procjenjuje se da je 2018.godine na KiM prodano robe oko 440 milijuna eura i da bi s rastom od 12 posto ove godine šteta od poreza trebalo bi biti oko 500 milijuna eura. To je kratkoročna šteta dok su porezi izazvali mnogo veći problem, a to je blokada političkog dijaloga.

Već duže vrijeme razmatraju se različite opcije, ali da do sada one nisu provedene jer bi se veoma brzo zaboravilo tko je prvi uveo porez i od koga je sve to poteklo. Rješenje je da se ti porezi ukinu i da se sve vrati na početak, ali Srbija razmatra razne opcije i vrste kontramjera iako bi na svaki način željela to izbjeći. Ukoliko ovi porezi i dalje potraju, a na snazi su već punih šest mjeseci svakako neki koraci morati će se poduzeti od strane Srbije.

 

dr sc. Dejan Jovović,
znanstveni savjetnik - bivši glavni  pregovarač SRJ i DZSCG za bilateralne sporazume o slobodnoj trgovini u regiji,  na osnovu kojih  je nastala CEFTA

 

Podjeli:
Tagovi:

Newsletter

Hosted by Mydataknox