Neravnoteža ekonomskih odnosa Srbije i Hrvatske

Ekonomske odnose između Republike Srbije i Republike Hrvatske neophodno je dalje unaprjeđivati, prije svega, rješavanjem nekih otvorenih pitanja, kao što su imovinsko-pravni odnosi poduzeća i privatnih osoba, stvaranje uvjeta za plasman kapitala srpskih firmi u Hrvatskoj, brže otklanjanje necarinskih i drugih prepreka u međusobnoj trgovini i dr.


Može se reći da su ekonomski odnosi dvije zemlje, ipak, bolji od političkih, koji su i dalje opterećeni brojnim nerješenim pitanjima iz prošlosti i povremenim nesuglasicama.

Činjenica je da postoji velika neravnoteža u međusobnim stranim ulaganima. Hrvatske investicije u Srbiji dostigle su (od 1993. do 2015.) preko 750 mil. eur, a Srbija se po visini direktnih stranih ulaganja Hrvatske u svijetu nalazi na trećem mjestu.

Struktura hrvatskih ulaganja po djelatnostima ukazuje da je najviše sredstava uloženo u poljoprivredu, proizvodnju nemetalnih i mineralnih sirovina, proizvodnju hrane i pića, proizvodnju strojeva i uređaja, proizvodnju električnih strojeva i aparata, osiguranje i mirovinske fondove, trgovinu na veliko i posredovanje u trgovini.

Srpske investicije u Hrvatskoj su svega oko 10 mil. Eur.

Hrvatska, ustvari, blokira investicije iz Srbije, a kupuje srpske firme. Prema tome, investicije između dvije zemlje su za sada, uglavnom, jednosmjerne. Od bivših jugoslavenskih republika, za srpska poduzeća najpristupačnija je BiH (posebno Republika Srpska), gdje je investirano preko milijardu eura, dok je Hrvatska i dalje najzatvorenije investicijsko tržište.

Premda je razmjena daleko ispod potencijala dvije privrede i tržišta, u posljednjih deset godina gotovo je udvostručena.

Ukupna robna razmjena između Srbije i Hrvatske u 2016. godini iznosila je 904 mil. eur. Izvoz u Hrvatsku iznosio je 467 mil. eur, a uvoz iz Hrvatske 437 mil. eur. Suficit u robnoj razmjeni iznosio je 30 mil. eur. To je prvi put od 2000. godine, da je u bilateralnoj razmjeni stvoren suficit na srpskoj strani. Dobar dio tog suficita upravo je rezultat rada hrvatskih firmi u Srbiji, koje te proizvode “vraćaju” tj. plasiraju na matično tržište. U 2017. godini razmjena Srbije i Hrvatske bila je 1.162 mil USD, od čega je izvoz iz Srbije bio 623, a uvoz 539 mil USD, a trgovinski suficit Srbije iznosio je 84 mil USD.

Srbija je izvozila u Hrvatsku rafinisani bakar, motorni benzin, ulje od suncokreta, električnu energiju, šećer od šećerne repe i trske, polietilen, balone i boce od plastike, uljane pogače, soju, bezalkoholna pića, ženski veš i dr. Iz Hrvatske je uvozila dizel automobile, laka ulja, dijelove sjedišta, cement, ureu, preparate za pranje i čišćenje, kontejnere od stakla, električnu energiju, proizvode za ishranu i dr.

U Srbiji posluje preko 250 hrvatskih kćeri tvrtki i predstavništava, kao rezultat intenzivnijeg udjela hrvatskih poduzeća u privatizacijskim procesima u Srbiji. To je rezultat strateškog pristupa države Hrvatske srpskom tržištu. Brojne hrvatske firme su se, intenzivnim udjelom u privatizaciji u Srbiji, pozicionirale na domaćem tržištu poslije 2000. godine, uz snažnu podršku Hrvatske gospodarske komore.

Neke od najvećih su: Agrokor, Atlantic grupa, DIV, Podravka, Petrokemija, TDR, NEXE grupa, Tehnix, King-ITC, Radin Grafika, Končar, JGL, Belupo, Vindija i dr. U Hrvatskoj je prisutno samo desetak srpskih tvrtki.

Zbog bitno promijenjenih uvjeta poslovanja i izvoza poslije ulaska Hrvatske u EU 1. srpnja 2013. i istupanja iz CEFTA sporazuma, pojedine hrvatske tvrtke su preselile dio proizvodnje u Srbiju. Tako danas dobar dio hrvatskih tvrtki ima proizvodnju u Srbiji za srpsko i tržišta ostalih zemalja CEFTA, ali i za izvoz u Rusiju.

U Srbiji je stvoren povoljan ambijent za strane ulagače, što se ne može reći za Hrvatsku. Razlozi zbog kojih srpske firme malo ulažu u Hrvatsku su: neblagonaklonost prema robama i investicijama iz Srbije, slučajevi diskriminacije srpskih poduzeća u privatizaciji hrvatskih firmi, brojne necarinske barijere, sporo eliminiranje niza administrativnih prepreka (komplicirana zakonska regulativa, nesređene zemljišne knjige, preveliki broj dozvola i suglasnosti koje treba osigurati, sporo rješavanje sudskih predmeta, korupcija i dr.).


Photo by Marko Lukunic/PIXSELL

Hrvatska je je sredinom 2017. bila privremeno uvela novu necarinsku barijeru i proširila spisak voća i povrća koje mora proći fitosanitarni nadzor na granici, ako dolazi iz trećih zemalja u koje se ubraja i Srbija. Odlukom da promijeni pravilnik o inspekcijskom nadzoru i poskupi naknade za kontrolu hrane koju uvozi, Hrvatska je tada pokazala da ne odustaje od ekonomskog patriotizma, ali u ovom slučaju i preko leđa srpskih poljoprivrednika. Bila je odredila je i nove cijene nameta koje su 22 puta više od ranijih. Jasno je kako bi se nove mjere odrazile na zemlje iz regiona koje nisu članice EU, prije svega Srbiju, Makedoniju i BiH, jer je na proširenoj listi praktično sve voće i povrće koje se uzgaja na ovim prostorima i izvozi iz Srbije. Poslije ultimatuma i pripremljenih kontra-mjera, koje su Srbija, BiH, Crna Gora i Makedonija postavile Hrvatskoj, zbog drastičnog povećanja nameta za kontrolu voća i povrća, Hrvatska je na kraju odstupila od ove sporne izvancarinske mjere.


Photo by Sanjin Strukic/PIXSELL

Po ocjenama ekonomskih analitičara u Hrvatskoj, srpska privreda je u ovom trenutku privlačnija za strane investitore od Hrvatske. Stranim investitorima tržište CEFTA regije i Srbije je sve atraktivnije, imajući u vidu da je Hrvatska članica EU i da za nju vrijedi zakonodavstvo i strožiji standardi EU.

Hrvatska je ocijenjena kao nepovoljna zemlja za strane investicije i zbog ekonomske nekonkurentnosti u odnosu na druge zemlje u okruženju i to, jer su joj: PDV 25%, osnovna stopa poreza na dobit 20%, cijena rada je visoka, visoka izdvajanja na cijenu rada i iz rada, veliko opterećenje parafiskalnim davanjima.

Za ulagače iz Srbije nije postojala ni povoljna atmosfera u javnosti, tako da dio potencijalnih investicija nije ostvaren iz tih razloga. Do sada, bilo je nekoliko neuspješnih pokušaja privatizacija hrvatskih firmi od strane srpskih poduzeća.

Potrebno je osigurati prohodnost za srpski kapital u Hrvatskoj, kako bi se uravnotežili ekonomski odnosi. To se, očigledno ne može ostvariti na nivou pojedinačnih pokušaja već, izgleda, jedino na visokom državnom nivou, u vezi čega se očekuje puna podrška hrvatskih državnih struktura.

Ukoliko bi se striktno uveo princip reciprociteta, koji neki zagovaraju, to bi vodilo izbalansiranim ekonomskim odnosima, ali na nižem ukupnom nivou, što bi zaštitilo srpske kompanije. Zato nije cilj da se sužava međusobna privredna suradnja, već da se obostranim naporima što više poveća.

Pojedini srpski privrednici zalažu se za normalne, recipročne, a ne asimetrične odnose, što je odraz zdravog patriotizma, koji podrazumijeva zaštitu nacionalnih i državnih interesa u svim, pa i u sferi ekonomije. Srpska vlada ne bi trebala uvoditi bilo kakve barijere za ulaganja u Srbiju, ali mora iste uvjete izboriti i za sve ovdašnje biznismene, koji žele proširit posao u Hrvatsku.

Zajednička je ocjena da za ekonomsku suradnju dvije zemlje ima prostora za njeno dalje unaprjeđivanje. Iako bi tehnološka povezanost iz prethodnog perioda, bivše zajedničke države, trebala predstavljati jednu od osnova za pokretanje i obnavljanje viših oblika privredne suradnje, malo je primjera viših oblika privredne, poslovno-tehničke suradnje, između poduzeća iz Srbije i Hrvatske, kao što su zajednička ulaganja, kooperacija i dr.

Bolje korištenje potencijalnih mogućnosti privreda znatno bi unaprijedilo međusobne trgovinske veze i podigao nivo ekonomije na obe strane. Unaprjeđenje privredne suradnje realno je u oblasti prehrambene industrije, energetike, turizma, informacijskih tehnologija, građevinarstva, metaloprerađivačke industrije. Postoje realne mogućnosti suradnje na trećim tržištima, posebno u oblasti građevinarstva.

Suradnja u oblasti turizma je prilika za Srbiju s obzirom na visoke reference i reputaciju Hrvatske, kao veoma atraktivne turističke destinacije. Srbija i Hrvatska imaju mnogo zajedničkih resursa za čiju je valorizaciju neophodna regionalna i prekogranična suradnja, odnosno nacionalni i regionalni projekti za definiranje, kreiranje i promociju (novih) zajedničkih turističkih proizvoda, koji će biti konkurentni na međunarodnom turističkom tržištu.

S obzirom da je težnja Srbije da se na međunarodnom turističkom tržištu pojavi zajedno sa susjedima, a i u kontekstu bržeg približavanja Srbije Europskoj uniji, od velike pomoći našoj zemlji bila bi pozitivna iskustva Hrvatske u pogledu dobijanja sredstava iz europskih fondova, koja su vrlo važna za daljnje aktivnosti, za razvoj turizma kod nas, odnosno razvijanje bilateralnih odnosa u ovom sektoru s Hrvatskom.

Struktura srpskih roba u robnoj razmjeni s Hrvatskom je nepovoljna, dominantne su sirovine i repromaterijal, kao i proizvodi nižih faza obrade. Realne izvozne mogućnosti srpskih firmi na tržištu Hrvatske postoje za: svježe voće, meso i mesne prerađevine, vino i alkoholna pića, građevinski materijal, proizvode crne i obojene metalurgije, metalsku i strojnu industriju, farmaceutske proizvode i auto industriju.

Prostor za unaprjeđenje bilateralne robne razmjene je veliki, jer je u bivšoj SFRJ razmjena između dvije republike bila oko 5 mlrd USD.U tom smislu aktivnosti treba usmjeriti na: ofenzivniji marketing srpske privrede; povećati zastupljenost naših proizvoda i usluga na hrvatskom tržištu; organiziranje susreta privrednih delegacija; povećanje aktivnosti regionalnih i županijskih komora; učešće na sajmovima.

Pri uspostavljanju poslovnih veza između privrednika dvije zemlje značajnu ulogu imale su privredne komore Srbije i Hrvatske. Predstavništvo Hrvatske gospodarske komore u Srbiji osnovano je 2002. godine u Beogradu, a Hrvatski poslovni klub u Beogradu 2005., s ciljem razmjene informacija, iskustava i ideja između privrednih subjekata koji djeluju u Srbiji, razvoja ekonomske suradnje između dvije zemlje, naročito putem razvoja trgovine i investicija. Privredna komora Srbije je 2012. godine otvorila predstavništvo u Zagrebu, radi efikasnijeg servisiranja srpske privrede na tržištu Hrvatske. Hrvatska je poslije desetak godina rada, 2013. zatvorila predstavništvo HGK u Beogradu, što je potom učinila i Srbija.

Međutim, hrvatska vlada donijela je odluku o davanju suglasnosti za ponovno osnivanje predstavništva HGK u Srbiji sa sjedištem u Beogradu. U skladu sa studijom opravdanosti otvaranja predstavništva HGK, utvrđeno je da je tržište Srbije jedno od najznačajnijih tržišta Hrvatske, promatrajući sa stanovišta izvoza, kao i direktnih investicija, koje predstavljaju 13% ukupnih ulaganja Hrvatske u inozemstvo.

Činjenica da obje države spadaju u vodeće ekonomije naše regije, ukazuje da bi bolje korištenje potencijalnih mogućnosti znatno unaprijedio međusobne ekonomske veze. Zajedničko poslovno povezivanje putem klastera, kooperacije, zajedničkih projekata prekogranične suradnje, infrastrukturni projekti i nastup na trećim tržištima, predstavljaju priliku za obje zemlje da unaprijede privrednu suradnju. U prilog tome idu činjenice: teritorijalna bliskost, nema jezičkih barijera, prije je riječ o kompatibilnim, a ne konkurentnim privredama, koje imaju zajedničko naslijeđe iz bivše privrede SFRJ.

Rješavanje brojnih problema, inicijativa i prioriteta, treba biti stalni zadatak nadležnih državnih institucija, ministarstava, nadležnih stručnih službi i uprava Srbije i Hrvatske, kao i privrednih komora dvije zemlje.

U uvjetima ekonomske krize, zemlje regije za Srbiju trebaju dobiti sve više na značaju, pa je unapređenje privredne suradnje s njima od prioritetne važnosti.

dr.sc. Dejan Jovović
znanstveni savjetnik i redovni član NDES – bivši pomoćnik saveznog ministra i dopredsjednik Mješovitog međuvladinog komiteta za ekonomsku suradnju s Hrvatskom

Podjeli:
Tagovi:

Hosted by Mydataknox