K zvijezdama vodi jedino put pobjede nad vlastitim egom i prihvaćanje svakog djelatnika u organizaciji kao ravnopravnog dionika u sudbini zajednice.

Datum 27.2.1967. bio je značajan u ljudskom nastojanju širenja granica svoje spoznaje na skoro neposredno okruženje; u tamnim prostranstvima svemira. Bile su to godine dotad neusporedivog, beskompromisnog natjecanja u utrci istraživanja okolnog nam bez-zračnog prostora između američke administracije i tadašnjeg drugog diva na svjetskoj, političkoj pozornici, sada nepostojećeg i dezintegriranog kolosa komunističke orijentacije - bivšeg Sovjetskog Saveza.

Konkurencija i prestiž, tjerali su oba sustava na naprezanje do samih materijalnih i psiholoških limita  sve u želji osiguranja mjesta u analima planetarne povijesti. Naravno, ovo natjecanje imalo je i svoje žrtve. Bila je to tročlana posada Apollo-a 1 koja je u strašnom požaru kabine žrtvovala najvrjedniji dar svemira; vlastiti život. Ovo nije zaustavilo ljudsko nastojanje u istraživanju, analizi i otkrivanju dotad neobjašnjivih tajni prirode koja pred najznačajniju ljudsku karakteristiku, a ona je svakako istraživačka znatiželja, postavlja iznova i iznova, nove i nove izazove. Dotaknuti zvijezde, prići bliže, otkriti  neznano, konstantni je put promjene kojim kročimo kao svaka neovisna individua i kao svaka stvorena organizacija koja bi trebala pomagati pojedincu, da bude  više od svojih ograničavajućih mogućnosti.

(PS/Z.R.)

Naslov članka: Per aspera ad astra

Autor: Darko Balaš

Izvor: Poslovni savjetnik br. 137 str. 24.

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter