ODLUKA O DONOŠENJU STRATEGIJE PROCJENE UČINAKA PROPISA ZA RAZDOBLJE OD 2013. DO 2015. GODINE I AKCIJSKOG PLANA PROCJENE UČINAKA PROPISA ZA RAZDOBLJE OD 2013. DO 2015. GODINE - važeći tekst, NN br. 146/2012

NAPOMENA: Propisi na ovom portalu ažuriraju se dnevno te su prikazani samo oni propisi koji su trenutno važeći!

>>> vidi cijeli propis (grafički uređen) OVDJE


Na temelju članka 8. stavka 4. Zakona o procjeni učinaka propisa (»Narodne novine«, broj 90/2011) i članka 31. stavka 2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 150/2011), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 20. prosinca 2012. godine donijela


ODLUKU O DONOŠENJU STRATEGIJE PROCJENE UČINAKA PROPISA ZA RAZDOBLJE OD 2013. DO 2015. GODINE I AKCIJSKOG PLANA PROCJENE UČINAKA PROPISA ZA RAZDOBLJE OD 2013. DO 2015. GODINE


(„Narodne novine“, broj 146/12)

I.

Ovom Odlukom donosi se Strategija procjene učinaka propisa za razdoblje od 2013. do 2015. godine i Akcijski plan procjene učinaka propisa za razdoblje od 2013. do 2015. godine.


II.

Strategija i Akcijski plan iz točke I. ove Odluke nalaze se u privitku ove Odluke i njezin su sastavni dio.


III.

Ova Odluka stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.


STRATEGIJA PROCJENE UČINAKA PROPISA ZA RAZDOBLJE OD 2013. DO 2015. GODINE

1. UVOD I SVRHA DOKUMENTA


Vlada Republike Hrvatske, kao nositelj izvršne vlasti sukladno Ustavu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 85/2010 – pročišćeni tekst), dalje u tekstu: Ustav, teži usmjeravanju svih raspoloživih resursa i znanja na oblikovanje društva u kojem bi se ostvarila sva prava i slobode zajamčene Ustavom te stvorilo okruženje koje bi omogućilo bolji život građana. Kako bi se osigurala što bolja podloga za donošenje odluka, poboljšala kvaliteta zakonodavstva i poboljšalo javno upravljanje, Vlada Republike Hrvatske uspostavila je sustav procjene učinaka propisa. Kontinuirani razvoj sustava procjene učinaka propisa ključan je za preustroj, prilagodbu procesa odlučivanja na svim razinama i za postizanje što većeg stupnja pravne sigurnosti. Suvremena javna uprava podupire razvoj društva i tržišnog gospodarstva stvaranjem kvalitetnog zakonodavstva koje je fleksibilno i odgovara potrebama društva i gospodarstva. Kvalitetno zakonodavstvo preduvjet je razvoja, a procjena učinaka propisa jedan je od alata za izradu boljih politika i kvalitetnog zakonodavstva.
Strategija procjene učinaka propisa za razdoblje od 2013. do 2015. godine (u daljnjem tekstu: Strategija) predstavlja strateško usmjerenje Vlade Republike Hrvatske prema povećanju kvalitete zakonodavstva u Republici Hrvatskoj. Svrha ovog dokumenta je dvojaka. Prva svrha je predstaviti alat procjene učinaka propisa[1], zašto je uspostavljen sustav procjene učinaka propisa i zašto će se koristiti. Druga svrha je postaviti strateški smjer razvoja ovoga sustava u trogodišnjem razdoblju kroz postavljanje strateških ciljeva i njihovo ostvarenje kroz aktivnosti Akcijskog plana procjene učinaka propisa za razdoblje od 2013. do 2015. godine (u daljnjem tekstu: Akcijski plan). Strateški dokument osnova je za dugoročno usmjeravanje razvoja procjene učinaka propisa i jamstvo provedbe, ostvarenja ciljeva te poboljšanja kvalitete zakonodavstva.
Strateški dokument o procjeni učinaka propisa proizlazi iz konzultacijskih i savjetodavnih procesa na nacionalnoj i međunarodnoj razini tijekom 2011. i 2012. godine. U procesu izrade Strategije sudjelovali su: Ured za zakonodavstvo, ministarstvo nadležno za gospodarstvo, ministarstvo nadležno za poduzetništvo i obrt, ministarstvo nadležno za rad i mirovinski sustav, ministarstvo nadležno za socijalnu politiku, ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša, ministarstvo nadležno za graditeljstvo i prostorno uređenje, ministarstvo nadležno za financije, Hrvatska udruga poslodavaca, Hrvatska gospodarska komora, Hrvatski pravni centar, sindikati, udruge civilnog društva te međunarodni stručnjaci u sklopu SIGMA[2] projekata. U sklopu twinning projekta IPA 2007 »Razvoj sustava procjene učinaka propisa« doprinos razvoju Strategije dali su državni službenici administracije Ujedinjenog Kraljevstva te Republike Estonije.


2. PROCJENA UČINAKA PROPISA U KONTEKSTU PAMETNOG ZAKONODAVSTVA


U suvremenom društvu i gospodarstvu postoji stalna potreba za novim zakonodavstvom. Stvaranje novog zakonodavstva zahtijeva drugačiji pogled na postupak izrade i pisanje propisa. Suvremeno »pametno« zakonodavstvo[3] zasniva se na načelu da novo zakonodavstvo ne smije stvarati dodatne prepreke razvoju društva i gospodarstvu. Novo zakonodavstvo treba biti odraz kvalitetne, odgovorne i transparentne javne politike koja podupire razvoj društva, rast gospodarstva, stvaranje novih vrijednosti bez nepotrebnih prepreka za poslovanje. Javnom politikom općenito se nazivaju povezane javne aktivnosti usmjerene ka rješavanju konkretnih problema ili poboljšanju stanja u nekom području. Odgovor na nepotrebne zakonodavne prepreke i ostvarivanje zacrtanih ciljeva javne politike u okviru uvjeta 21. stoljeća, veliki je izazov za sve države svijeta, budući da konkurentnost na današnjim globalnim, ali i lokalnim tržištima, postaje kritični element gospodarskog rasta.


2.1. Uvod u koncept »pametnog« zakonodavstva


Općenito, vlade i tijela javne vlasti stvaraju zakonodavstvo kako bi ostvarili određene ciljeve, poput osiguranja kompetitivnih tržišnih uvjeta koji pružaju jednake prilike za sve; kako bi osigurale sigurnost i zaštitu građana; kako bi osigurali razinu socijalne zaštite; kako bi očuvali prirodu i zaštitili okoliš; kako bi stimulirali inovacije i investicije i dr. Ciljevi vlada obično su formulirani u obliku javnih politika, a zakonodavstvo je instrument kojim se u primjenu plasiraju različiti alati i rješenja kako bi se ostvarili definirani ciljevi. Stvaranje novog zakonodavstva neizbježno proizvodi trošak i koristi za one na koje se zakonodavstvo odnosi. U nastojanju da novo zakonodavstvo donosi više koristi od troškova, vlade koriste različite alate koji omogućavaju poboljšanje kvalitete propisa i drugih akata. Vlade koje primjenjuju različite alate za poboljšanje kvalitete zakonodavstva provode načela »pametnog« zakonodavstva.
OECD[4] u zadnjem desetljeću promovira koncept »pametnog« zakonodavstva. Osnovna načela OECD-a upućuju države na usvajanje nacionalnih programa »pametnog« zakonodavstva i upotrebu dostupnih alata. Osnovni alati koji mogu poboljšati kvalitetu zakonodavstva su: procjena učinaka propisa, javno savjetovanje, traženje alternativa formalnom zakonodavstvu i smanjivanje administrativnih barijera. Koncept »pametnog« zakonodavstva temelji se na konsolidaciji, kodifikaciji i pojednostavljivanju postojećeg zakonodavstva i poboljšanju kvalitete novog zakonodavstva procjenjujući gospodarske, socijalne učinke i učinke na zaštitu okoliša. Metodologija procjene učinaka propisa uključuje javno savjetovanje i traženje alternativa formalnom zakonodavstvu, što otvara mogućnost da se kroz jedan postupak razmotre mogućnosti poboljšanja zakonodavstva. Poboljšanje kvalitete zakonodavstva neizbježno dotiče sve dimenzije društva i gospodarstva, a izazov države sve je veći u odgovoru na ekonomske cikluse i krizu, inovaciju, socijalne promjene, izazove zaštite okoliša, kao i na stalnu potragu za izvorima rasta.
Europska komisija[5] pojasnila je pristup »pametnog« zakonodavstva 2010. godine kao pristup u kojem nije pitanje više ili manje zakonodavstva, već ostvarivanje rezultata uz što manje prepreka. Prema Europskoj komisiji tri glavne karakteristike »pametnog« zakonodavstva:
– obuhvaća cijeli ciklus kreiranja javne politike[6] – od izrade zakonodavstva, provedbe, evaluacije i revizije;
• dijeli odgovornost institucija EU i država članica;
• mišljenja onih koji su zahvaćeni zakonodavstvom imaju ključnu ulogu u »pametnom« zakonodavstvu.
Za Europsku komisiju, cilj »pametnog« zakonodavstva je izraditi i provoditi visoko kvalitetno zakonodavstvo koje se temelji na načelu supsidijarnosti i proporcionalnosti, čija izrada i provedba prati kreiranje javne politike od početka stvaranja zakonodavstva do revizije zakonodavstva.
Općenito, ciklus kreiranja javne politike uključuje nekoliko koraka prilikom stvaranja javne politike, odnosno stvaranja zakonodavstva, a podijeljen je na:
• definiranje problema,
• formulaciju ciljeva,
• izbor najpovoljnije opcije,
• implementaciju,
• evaluaciju.
Svaki korak povezan je prethodnim odnosno sljedećim korakom i zaokružuje cjelinu javne politike odnosno zakonodavstva. Alati »pametnog« zakonodavstva sadrže osnovna načela ciklusa kreiranja javne politike, a metodologija procjene učinaka propisa najprikladniji je alat za stvaranje kvalitetnijeg zakonodavstva. Stoga strateško usmjerenje »pametnog« zakonodavstva ima ulogu razvoja i upotrebe procjene učinaka propisa za poboljšanje kvalitete zakonodavstva u Republici Hrvatskoj.


2.2. Pojam i definiranje procjene učinaka propisa


Jedan od alata kojim se može utjecati na kvalitetu zakonodavstva je procjena učinaka propisa. Procjena učinaka propisa služi tijelima državne uprave odnosno stručnim nositeljima u prevenciji nedorečenih, nekvalitetnih, administrativnim preprekama opterećenih zakonskih propisa. Stoga je potreba za boljim, kvalitetnijim zakonodavstvom za konkurentniju Republiku Hrvatsku glavni poticaj za upotrebu procjene učinaka propisa u zakonodavnom postupku.
U osnovi, procjena učinaka propisa alat je kojim izvršne vlasti povećavaju kvalitetu zakonodavstva kroz otvoreno, transparentno i aktivno traženje učinkovitijih načina rješavanja problema i ostvarivanja zacrtanih ciljeva javnih politika bez stvaranja dodatnih prepreka građanima, organizacijama civilnog društva i poslovnoj zajednici uz stvaranje više pozitivnih učinaka, tj. koristi u odnosu na očekivane negativne učinke, tj. troškove. Procjena učinaka propisa također je alat za donošenje odluka, kojim se analiziraju očekivani učinci predloženih načina rješavanja problema uz aktivnu komunikaciju rezultata donositeljima odluka. Stoga je procjena učinaka propisa prije svega podloga za donošenje informiranih odluka.
Za provedbu procjene učinaka propisa bitna su dva čimbenika: metodologija i institucionalni okvir. Metodologija procjene učinaka propisa određuje postupak i obuhvat analize očekivanih učinaka. Države samostalno prilagođavaju osnovnu metodologiju vlastitim potrebama i resursima. Institucionalni okvir određuje način provedbe i obuhvat zakonodavstva za koje je potrebna procjena učinaka propisa, a o čemu države samostalno odlučuju.
Procjena učinaka propisa u hrvatskom zakonodavstvu definirana je Zakonom o procjeni učinaka propisa (»Narodne novine«, broj 90/2011, u daljnjem tekstu: Zakon), kao postupak donošenja odluka o propisima na temelju dokaza i prikupljenih relevantnih podataka koji će poslužiti kao smjernice za odabir najboljeg rješenja za donošenje propisa ili za poduzimanje alternativnih aktivnosti i mjera. Procjenom učinaka propisa analiziraju se pozitivni i negativni učinci propisa na područje gospodarstva, uključujući i financijske učinke, područje socijalne skrbi, područje zaštite okoliša, s osvrtom na fiskalni učinak, uz istovremeno savjetovanje s javnošću i zainteresiranom javnošću.
Struktura procjene učinaka propisa jednostavan je logički postupak koji usmjerava proces donošenja odluka tako da se odgovara na nekoliko temeljnih pitanja:
• što je zapravo problem u predmetnom razmatranju?
• tko je sve zahvaćen predmetnim problemom?
• zašto je nužno pokrenuti inicijativu za promjenu zakonodavstva?
• koji se načini rješavanja problema (opcije) razmatraju?
• koje su očekivane koristi, troškovi i rizici opcija koje se razmatraju?
• koja je preporučena opcija za rješavanje problema i zašto?
• kako će se preporučena opcija provoditi?
• kako će se ostvareni učinci preporučene opcije pratiti?
• kada će se provesti evaluacija provedbe preporučene opcije?
Procjena učinaka propisa u zakonodavnom postupku prije svega donosi više mogućnosti za odlučivanje o izboru rješenja za uočeni problem, tako što donositeljima odluka pruža:
• logičku strukturu koja daje podlogu za odlučivanje;
• daje više strukturiranih informacija i činjenica na temelju kojih je moguće vidjeti širi okvir problema, rješenja i učinaka pojedinih rješenja;
• identificirane koristi, troškove i rizike mogućih zakonodavnih rješenja i drugih nenormativnih rješenja omogućujući tako njihovu izravnu usporedbu;
• informacije o savjetovanju sa zainteresiranim dionicima, čineći tako zakonodavni postupak otvorenijim i transparentnijim, uz istovremeno pružanje mogućnosti da dionici otvoreno daju svoje prijedloge, komentare i sugestije;
• odgovarajući pregled očekivanih koristi i troškova koji se mogu pojaviti omogućavajući usklađivanje s ostalim vladinim programima;
• široku platformu za donošenje legitimne, pravedne i proporcionalne odluke jer je zakonodavan postupak otvoren, transparentan s jasnom porukom javnosti o strukturi problema, očekivanim učincima te odgovornosti za donošenje odluka u zakonodavnom postupku;
• pomoć odgovornoj čelnoj osobi u razmišljanju o posljedicama donošenja odluka te kako će se preporučeno rješenje pratiti i evaluirati.


3. RAZVOJ PROCJENE UČINAKA PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ


Od studenoga 2009. godine, Ured za zakonodavstvo nadležan je za razvoj procjene učinaka propisa u Republici Hrvatskoj i koordinaciju toga procesa. Tadašnje aktivnosti vezane uz razvoj sustava procjene učinka propisa intenzivno su se provodile u suradnji s ministarstvom nadležnim za gospodarstvo vezano uz gospodarski učinak, ministarstvom nadležnim financije vezano uz fiskalni učinak, ministarstvom nadležnim za socijalnu politiku vezano uz socijalni učinak te ministarstvom nadležnim za zaštitu okoliša vezano uz učinke na zaštitu okoliša.
Zaključkom Vlade Republike Hrvatske, od 29. travnja 2010. godine, usvaja se Izvješće o dosadašnjim koracima i utvrđuju se daljnje obveze u razvoju toga sustava. Sustav koji će podržavati i njegovati brži, ažurniji, točniji protok podataka i informacija imat će kao krajnji cilj kvalitetniji pristup zakonodavnim potrebama i kvalitetniju izradu propisa te će biti pokretač razvojnih procesa u Republici Hrvatskoj.
U 2010. godini u suradnji sa SIGMA-om, zajedničkom inicijativom OECD-a i Europske unije[7] (u daljnjem tekstu: EU) u pružanju podrške u provođenju reformi zemljama kandidatima za pristupanje u EU te potencijalnim zemljama kandidatima za članstvo u EU, Ured za zakonodavstvo započeo je s prvim edukacijskim ciklusima o metodologiji procjene učinaka propisa za državne službenike središnjih tijela državne uprave to jest, za stručne nositelje izrade propisa. Uz edukacijske cikluse, provedena su dva pilot-projekta izrade procjene učinaka propisa u suradnji s ministarstvom nadležnim za zaštitu okoliša na temu sustava gospodarenja otpadnim vozilima i u suradnji s ministarstvom nadležnim za zdravlje na temu ograničavanja uporabe duhanskih proizvoda.
U 2010. godini ugovorena su dodatna sredstva iz IPA[8] 2007 pretpristupnog fonda EU za daljnji razvoj sustava procjene učinaka propisa. Ured za zakonodavstvo postao je korisnikom sredstava za provedbu twinning projekta IPA 2007 »Razvoj sustava procjene učinaka propisa«. Twinning partneri na projektu bili su Ujedinjeno Kraljevstvo i Republika Estonija.
Uspješnim završetkom twinning projekta u 2012. godini, ostvareni su sljedeći rezultati:
• usvojen Zakon o procjeni učinaka propisa (»Narodne novine«, broj 90/2011),
• usvojena Uredba o provedbi postupka procjene učinaka propisa (»Narodne novine«, broj 66/2012),
• razvijen radni nacrt Strategije procjene učinaka propisa i Akcijskog plana,
• ojačani su administrativni kapaciteti u području procjene učinaka propisa kroz nekoliko ciklusa seminara i radionica i provedenih pilot-projekata te je
• provedena komunikacijska kampanja za podizanje svijesti o važnosti procjene učinaka propisa.
U sklopu twinning projekta, provedena su četiri pilot-projekta primjene metode procjene učinaka propisa na različite vrste zakonodavstva. U ministarstvu nadležnom za socijalnu skrb, tema pilot--projekta bila je izmjena zakonodavstva u području udomiteljstva. U ministarstvu nadležnom za zaštitu okoliša, tema pilot-projekta bilo je usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s EU zakonodavstvom na području trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova. U ministarstvu nadležnom za pravosuđe, tema pilot-projekta bilo je moguće novo zakonodavstvo u području stečaja potrošača, dok se tema u ministarstvu nadležnom za branitelje odnosila na izmjenu zakonodavstva u području stambenog zbrinjavanja stradalnika iz Domovinskog rata, hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji.
U 2011. i 2012. godini Ured za zakonodavstvo, uz podršku i rad twinning partnera, stvorio je potpuno novi zakonodavni okvir za sustav procjene učinaka propisa, razvio je administrativne kapacitete stručnog nositelja za provođenje postupka procjene učinaka propisa te je ostvario stabilna partnerstva s predstavnicima poslovne zajednice (Hrvatska gospodarska komora; Hrvatska udruga poslodavaca; Hrvatska obrtnička komora; Hrvatska udruga banaka) te nekim organizacijama civilnog društva (Hrvatski pravni centar; Mreža mladih Hrvatske; Forum za kvalitetno udomiteljstvo djece; Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj), kao i s predstavnicima sindikata (Sindikat tekstila, obuće, kože, gume Hrvatske). Uz to, uspostavljena je suradnja s predstavnicima akademske zajednice (Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu). Također, odlična suradnja uspostavljena je s predstavnicima Delegacije EU u Republici Hrvatskoj, kao i sa Središnjom agencijom za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU.


3.1. Zakonodavni okvir procjene učinaka propisa


Pravni okvir procjene učinaka propisa uređen je Zakonom, Uredbom o provedbi postupka procjene učinaka propisa (»Narodne novine«, broj 66/2012, u daljnjem tekstu: Uredba), usklađivanjem Poslovnika Vlade Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 154/2011 i 121/2012) i Uredbe o Uredu za zakonodavstvo (»Narodne novine«, broj 17/2012).
Zakonom se uređuje postupak procjene učinaka propisa, dokumenti za procjenu učinaka propisa, način godišnjeg planiranja normativnih aktivnosti, tijela nadležna za procjenu učinaka propisa, način savjetovanja s javnošću i zainteresiranom javnošću u tom postupku, obveza stručnog osposobljavanja i usavršavanja vezano uz procjenu učinaka propisa i izradu propisa te druga pitanja s tim u vezi.
Uredbom se propisuju pobliži kriteriji za Prethodnu procjenu učinaka propisa, obrazac za izradu Prethodne procjene, način i metodologija provedbe postupka procjene učinaka propisa, obrazac Iskaza o procjeni učinaka propisa, način provedbe savjetovanja i javne rasprave u postupcima procjene učinaka propisa te druga pitanja s tim u vezi.
Poslovnikom Vlade Republike Hrvatske – članak 30. stavci 1. i 2. – propisuje se obveza da uz prijedloge uredbi, drugih propisa i akata planiranja (projekata, planova, programa, strategija, politika i sl.) koje donosi Vlada, te uz nacrte prijedloga zakona i akata planiranja koje Vlada predlaže na donošenje Hrvatskome saboru, središnja tijela državne uprave i stručne službe Vlade dužni su priložiti Iskaz o procjeni fiskalnog učinka odnosno Iskaz o procjeni učinaka propisa kada postoji obaveza prema posebnim propisima iz područja procjene učinaka propisa. Prijedlog iskaza o procjeni učinaka propisa središnja tijela državne uprave, stručne službe Vlade i druga tijela obavezno dostavljaju Uredu za zakonodavstvo kao nadležnom tijelu za koordinaciju sustava procjene učinaka propisa na mišljenje radi davanja suglasnosti zajedno s nacrtom prijedloga zakona odnosno prijedlogom drugoga propisa.
Istim Poslovnikom – članak 31. stavci 1. i 2. – propisuje se obveza da su središnja tijela državne uprave koja izrađuju prijedloge propisa i akata planiranja dužna Vladi dostaviti iskaze iz članaka 30. i 57. ovoga Poslovnika, usklađene s mišljenjem nadležnog tijela za koordinaciju sustava procjene učinka propisa i nadležnih središnjih tijela državne uprave, iz članaka 30. i 57. ovoga Poslovnika, za koje ocijene da ih mogu prihvatiti. U slučaju neslaganja u pogledu bilo kojega dijela Iskaza između središnjeg tijela državne uprave koje izrađuje prijedlog i nadležnog tijela za koordinaciju sustava procjene učinka propisa ili nadležnoga središnjega tijela državne uprave, središnje tijelo državne uprave koje izrađuje prijedlog prilaže uz iskaz očitovanje u kojem navodi područja neslaganja te razloge neslaganja.
Uredbom o Uredu za zakonodavstvo propisuje se djelokrug Ureda za zakonodavstvo kao stručne službe Vlade Republike Hrvatske, unutarnje ustrojstvo Ureda, nazivi unutarnjih ustrojstvenih jedinica, način rada Ureda, okvirni broj potrebnih državnih službenika te druga pitanja od značaja za rad Ureda.
Istom Uredbom pobliže se propisuju poslovi Ureda u svezi procjene učinaka propisa:
• koordinira izradu i prati provedbu Godišnjeg plana normativnih aktivnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje procjena učinaka propisa;
• koordinira propisani sustav procjene učinaka propisa i izvršava poslove koji su stavljeni Uredu u djelokrug zakonom kojim se uređuje procjena učinaka propisa;
• priprema i provodi programe stručnog osposobljavanja i usavršavanja državnih službenika i drugih korisnika u području procjene učinaka propisa i u području izrade propisa;
• obavlja i druge poslove u skladu sa zakonom kojim se uređuje procjena učinaka propisa.
Osim naprijed navedenih propisa, potrebno je spomenuti Zakon o proračunu (»Narodne novine«, br. 87/2008 i 136/2012), Poslovnik Hrvatskoga sabora (»Narodne novine«, br. 71/2000, 129/2000, 117/2001, 6/2002 – pročišćeni tekst, 41/2002, 91/2003, 58/2004, 58/2004, 69/2007, 39/2008, 86/2008 i 81/2012) te Odluku o Obrascu standardne metodologije za procjenu fiskalnog učinka (»Narodne novine«, broj 73/2008) koji čine potpuni pravni okvir sustava procjene učinaka propisa.
Zakonom o proračunu propisuje se da prijedlozi uredbi, drugih propisa i akata planiranja (projekata, planova, programa, strategija, politika i sl.) koje donosi Vlada te prijedlozi zakona i akata planiranja koje donosi Sabor trebaju sadržavati procjenu fiskalnog učinka na proračun u skladu s posebnim propisima.
Poslovnikom Hrvatskoga sabora propisuje se obveza da svaki prijedlog zakona sadrži ocjenu stanja i osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom te posljedice koje će donošenjem zakona proisteći, ocjenu i izvore potrebnih sredstava za provođenje zakona.
Odlukom o Obrascu standardne metodologije za procjenu fiskalnog učinka propisuje se da je Iskaz o procjeni fiskalnog učinka dužan izraditi predlagatelj prilikom izrade prijedloga uredbi, drugih propisa i akata planiranja (projekata, planova, programa, strategija, politika i dr.) koje donosi Vlada Republike Hrvatske te prijedloga zakona i akata planiranja koje Vlada predlaže na donošenje Hrvatskom saboru.



>>> vidi cijeli propis (grafički uređen) OVDJE

Podjeli:
Kategorija propisa:

Newsletter

Hosted by Mydataknox