Danas je uobičajeno da se poslovi dogovaraju ili završavaju radnim doručkom, poslovnim ručkom ili večerom. Poslovni ručkovi, koliko god standardno djelovali, nude brojne mogućnosti kada je kvalitetno poslovanje u pitanju, naročito kada govorimo o uspostavljanju i njegovanju odnosa sa zaposlenicima, klijentima i partnerima.

Obično, svrha poslovnih izlazaka je:

• na diskretan i neformalan način ispitati raspoloženje poslovnog partnera,
• učvrstiti poslovne odnose preko osobnih odnosa,
• opustiti atmosferu i lakše doći do zajedničkog rješenja,
• obilježiti završetak uspješno obavljenog posla,
• iskoristiti vrijeme izvan ureda za razgovor koji se smatra pripremom daljnjih poslovnih kontakata,
• proslaviti jubileje ili druge značajne događaje.

Poželjno je utvrditi koliko gost ima vremena, pogotovo ako se radi o ručku. Uz poziv treba objasniti i kako se stiže do mjesta, kao i kakve su mogućnosti parkiranja. Gostu treba predočiti i imena ostalih pozvanih osoba. Uljudno je neposredno pred termin još jednom potvrditi poziv i provjeriti je li gost možda spriječen doći. Ukoliko smo prisiljeni odložiti zakazani ručak ili večeru, preporuča se odmah predložiti drugi termin.

Onaj tko poziva, predlaže mjesto, rezervira stol i plaća račun. Osoba koja prihvaća poziv treba obavijestiti domaćina o mogućim problemima pri izboru hrane (npr. neke osobe ne jedu meso, neke ribu, a neki su makrobiotičari i sl.). Domaćin bira restoran koji mu je poznat i treba stići desetak minuta prije gosta, kako bi provjerio jesu li pripreme u redu. Pri izboru restorana treba voditi računa da muzika ne bude preglasna, kako bi se moglo razgovarati. Gosta treba upitati da li se slaže s izborom restorana i uvijek imati alternativu.

Red je da domaćin osobno dočeka gosta, pokaže mu mjesto gdje će sjesti i potruditi se da se gost ugodno osjeća. Uobičajeno je da domaćin odluči kada će početi razgovarati o poslu. Ukoliko gost kasni, domaćin ga treba čekati minimalno 45 minuta.

Poslovni izlasci uvijek imaju neformalan ton; zato se u ovim prilikama posjetnice razmjenjuju na kraju, a ne na početku. Izbjegavajmo na poslovni ručak i večeru nositi fascikle s gomilom materijala i ne rasprostirimo ih po stolu pored jela. Zato poslovni izlasci nisu pogodni za sastanke za koje je potrebna dokumentacija.

Temeljna pravila o ponašanju u restoranima i lokalima

• U svaki lokal muškarac ulazi prvi. Restorani, kafići, gostionice (i liftovi) su nepoznato i neotkriveno područje s mogućim opasnostima ili neugodnim situacijama i muškarac treba prokrčiti put i biti zaštitnik. U lokalu i pri ulazu, kretat će se ispred žene.
• Izbor stola i lokala prepušta se muškarcu. Mjesto se bira prema veličini društva.
• Pri svlačenju ili oblačenju kaputa ženi treba pomagati onaj muškarac koji je s njom u društvu, a ne netko drugi.
• Pri zauzimanju mjesta pogodnije i udobnije mjesto nudi se ženi ili gostu. Muškarac treba izvući i ponuditi ženi stolicu. Kada je društvo veće, domaćin sjeda posljednji – tek kada se uvjeri da su svi gosti zauzeli svoja mjesta. Domaćin obično sjedi na mjestu s kojeg ima dobar pogled na sve prisutne.
• Pri izboru jela žena ima prednost. Ako je na stolu samo jedan jelovnik, ona bira prva te čeka neka izabere i njezin pratilac. Jelo naručuje i s konobarom komunicira muškarac.
• Prema osoblju lokala budimo odmjereni i pristojni. Nije preporučljivo suviše glasno zvati konobara. Dovoljno je to učiniti diskretnim pokretom ruke i tiho saopćiti želju, bez vike i zapovjednog tona. Nepotrebne su grube primjedbe i rasprave s konobarom u vezi s nedostacima usluge ili kvalitetom jela. Priopćimo to na diskretan način konobaru ili šefu sale.
• Domaćin pita goste za izbor pića i njihovu želju prenosi konobaru. Kod prve čaše nazdravlja se sa ''živjeli'' ili ''nazdravlje''.
• Svako uljepšavanje, čišćenje, dotjerivanje garderobe u lokalu znak je loših manira. Za to služi ogledalo u toaletu.
• Prvo počinje jesti gost, žena ili najstarija osoba.
• Razgovori u javnim lokalima vode se tiho i odmjereno. Gosti za ostalim stolovima ne moraju slušati naše komentare i šale.
• Poznanike koje sretnemo u lokalu pozdravit ćemo samo u prolazu. Bilo bi netaktično prići stolu i raspričati se dok ostali gosti čekaju.
• Nove goste ćemo pozdraviti ustajanjem i predstaviti ih ostalim osobama u društvu (žene prilikom predstavljanja ne ustaju).
• Domaćin je uvijek onaj koji plaća i to što je moguće diskretnije pa se preporučuje izbjegavanje rasprave o pojedinim stavkama računa ili natezanje s novčanicama.
• Pri izlasku iz restorana žena ili gost izlaze prvi, a domaćin za njima.
• Gost treba zahvaliti domaćinu na ručku ili večeri, čak i u slučaju da je posluženo jelo koje mu se nije svidjelo.

Kultura i manire za vrijeme domjenka

Kad se poziv za domjenak prihvati nepristojno je od njega odustati, osim u slučaju više sile kada se treba ispričati. Kad se primi ovakav poziv, o njemu ne treba pričati drugima da se ne izazivaju zavist i konflikt. Onaj tko nije pozvan ne treba ići tamo gdje se okupljaju pozvani. Opće je pravilo da se u restorane i privatne domove ne ide sportski odjeven i bez kravate. Pravilo je za domaćina i goste odjenuti se prema prigodi i običaju koji treba priopćiti domaćin. Točnost je opće pravilo uljudnosti i poštivanje onoga koga se posjećuje. Nije pristojno uraniti ni zakasniti. Kada se pri posjeti donosi cvijeće ili neki drugi znak pažnje, treba ga predati diskretno. Kod dolaska nakon raspremanja se najprije prilazi domaćici i domaćinu, a tek nakon toga se upoznaje s ostalim uzvanicima.

Držanje za stolom govori o dobrom odgoju, pri čemu:

• Prije početka jela razmotamo ubrus i položimo ga na krilo, nikako na prsa ili oko vrata.
• Ruke držimo lagano položene na stolu tako da laktovi budu uz tijelo.
• Ubrusom brišemo usta i ruke, a nipošto nos.
• Prije nego što prinesemo čašu, obrišemo usta ubrusom da ne pijemo masnim usnama.
• Nakon upotrebe ubrus treba saviti i staviti na stol.
• Za vrijeme jela treba sjediti tako da ne smetamo susjedima. Laktovi se ne drže na stolu, već trebaju biti priljubljeni uz tijelo.
• Kad god nam se posluži novo jelo ili piće, treba se ljubazno zahvaliti uz smiješak.
• U razgovoru za vrijeme jela nemojmo započinjati duge i složene teme. Nije lijepo govoriti samo o sebi i hvaliti svoje pothvate. Nastojimo sa svima prisutnim razmijeniti pokoju riječ, a ne se obraćati samo jednoj osobi.
• Izbjegavajmo kritične primjedbe na jelo, doček ili serviranje, isto kao i primjedbe na prisutne i odsutne.
• Čačkanje zuba nakon jela pomoću čačkalice kod nas je uobičajeno, ali u nekom zemljama to je neprihvatljivo. Ukoliko nađemo na stolu čačkalice, možemo se poslužiti, ali ovu aktivnost treba zakloniti rukom.
• Posebna pažnja: Ne govorimo dok su nam puna usta i nemojmo mahati vilicom i nožem u ruci.

Na poslovnom ručku i večerama obično se posljednja služi kava. Nakon što popijemo kavu, budimo uviđavni prema domaćinu i zahvalimo se na jelu – to je znak da je ceremonija jela završena i da se društvo treba razići. Ukoliko gosti ne osjete taj trenutak, domaćin može dati signal tako što zatraži račun od konobara. Neki ljudi su u dilemi oko napojnice. Na nekim mjestima napojnica je za servis uračunata u cijenu ili se dodaje na kraju računa. Obično je iznos napojnice 5-10% od ukupnog iznosa. Napojnicu daje samo domaćin, a gost može tražiti dopuštenje domaćina ukoliko sam želi nagraditi dobru uslugu.

Autor: dr. sc. Vidoje Vujić

Izvor: časopis Poslovni savjetnik, broj 20, str. 112.-113.