GRADSKA ŠTEDIONICA - OSNOVANA DA PODRŽI RAZVOJ ZAGREBA

RAZVILA SE U VODEĆU BANKU U HRVATSKOJ

Iako je do početka rada Gradske štedionice poslovanje već obavljalo 16 štedionica i banaka, značaj Gradske štedionice očituje se u tome da je osnovana od strane Gradskog poglavarstva grada Zagreba s izričitom namjerom da omogući i podrži daljnji razvoj i modernizaciju Zagreba.

100 godina nakon osnutka Gradska štedionica jedna je od poslovnica Zagrebačke banke ali bi, da je samostalno društvo, u 2014. po svojim poslovnim rezultatima bila veća od polovine banaka. Trenutačno posluje s više od 40.000 klijenata, i dalje nosi titulu 'najfrekventnije poslovnice Banke s prosječno 1000 klijenata dnevno’, a u njoj rade 62 zaposlenika.

Počela je s radom 14. ožujka 1914., ali se proslava njezinog otvorenja bilježi 16. ožujka 1914. s ulaskom prvih štediša u njene prostorije, tada u zgradi u Petrinjskoj ulici u Zagrebu. Prvi štediša bio je tadašnji gradonačelnik Zagreba i predsjednik Gradske štedionice Janko Holjac.

Njezina svrha počela se ispunjati već godinu dana nakon početka rada, 1915. godine, te 1916., kada Štedionica bilježi tri velike investicije:

-          omogućuje poseban zajam za izgradnju mrtvačnice u Mirogoju;

-          otkupljuje zemljište na Trgu bana Jelačića za izgradnju buduće 'reprezentativne palače sa suvremenim uređajima za štedioničko poslovanje';

-          kupuje dionice i obveznice Zagrebačkog tramvaja od belgijskih vlasnika čime grad Zagreb pod vlastitu upravu dobiva jedno od tada najvećih poduzeća (1919. ZET prestaje biti dioničko društvo i postaje zasebno poduzeće u vlasništvu Gradske štedionice).

Unatoč nestabilnostima nakon rata u Kraljevini SHS (dinar zamjenjuje krune, primjena različitih tečajeva, inflatorno izdavanje novca), Gradska štedionica bilježi pozitivno poslovanje te 1920. daje financijsku podršku Gradskoj plinari, Gradskoj elektrani i Gradskoj ekonomiji.

Obzirom da broj stanovnika Zagreba nakon završetka I. svjetskog rata raste (pogotovo između 1918. i 1925. godine), Gradska štedionica sudjeluje u kreditiranju stambene gradnje te u izgradnji zapuštenih cesta. Kreditiranje stanogradnje i kupovine stanova nastavlja se i u ostalim godinama a Štedionica izdvaja i posebna sredstva za „Fond zagrebačke gradske općine za izgradnju malih kuća“ kojeg je osnovalo Gradsko poglavarstvo 1927. Upravo zahvaljujući sredstvima iz ovog fonda sagrađena je čitava Selska ulica i naselja oko nje, dio Trešnjevke i Rebro. Posebnu pozornost posvetila je Gradska štedionica izgradnju vodovodne mreže, kanalizacije i uvođenju struje.

Gradska štedionica otkupila je blok starih kuća u Tkalčićevoj ulici i Opatovini za potrebe izgradnje najveće zagrebačke tržnice Dolac 1926. godine.

Godine 1929. Gradska štedionica preuzima i renovira uspinjaču za vezu s Gornjim gradom te je parna vuča zamijenjena električnom.

Gradska štedionica 1924. počinje s izgradnjom vlastite zgrade na Trgu bana Josipa Jelačića. Zgrada Štedionice realizirana je u dvije etape, od 1923. do 1925. i od 1929. do 1931. Najprije je sagrađen južni dio u kojem su, osim ureda, predviđeni stanovi, apoteka i restoran Gradski podrum, a od 1929. do 1939. godine sjeverni dio, orijentiran glavnim pročeljem na trg, a bočnim na ulicu koja je imala spojiti Vlašku i trg (sadašnja Cesarčeva) u kojem su planirane dodatne dvorane i točionice restorana, Gradska kavana te stambeni prostori na katovima.

Početkom 1930-ih i u Zagrebu se osjećaju posljedice svjetske financijske krize ali Gradska štedionica preuzima ulogu investitora u važne objekte grada obzirom da, u trenutcima propadanja mnogih financijskih institucija, najveći broj štediša ukazuje povjerenje upravo Štedionici. Zahvaljujući tome rade se dvije potpuno nove tramvajske pruge i novo tramvajsko središte, izgrađena je Gradska klaonica u Heinzelovoj ulici te na Jelačićevom trgu (križanje Ilice i Gajeve) Štedionica gradi još jednu vlastitu zgradu.

Povodom proslave 25 godina poslovanja, 1939., Gradska štedionica je dio čistog prihoda dala Gradskom vijeću za izgradnju Muzeja grada Zagreba. Za vrijeme II. Svjetskog rata Štedionica nije prekidala svoje poslovanje iako je ono bilo znatno skromnije.

Tijekom 1950-ih, Gradska štedionica ponovno je aktivna u financiranju projekata grada Zagreba – u gradnji sljemenske žičare, adaptaciji zgrade Hrvatskog narodnog kazališta, u gradnji stadiona 'Dinamo' i zračne luke Pleso. Kreditirana je i izgradnja mosta Mladost i mosta Slobode te je, zahvaljujući financijskoj podršci Gradske štedionice, Zagrebački velesajam preseljen na novu lokaciju preko Save, u Novi Zagreb.

Početak 1960. obilježava ulazak Gradske štedionice kao filijale u Komunalnu banku Zagreb. U jesen 1964. Zagreb je pogodila katastrofalna poplava a Komunalna banka preko Gradske štedionice odobrava povoljne kredite za sanaciju.

Godine 1966. dolazi do preimenovanja Komunalne banke u Kreditnu banku Zagreb ali i dalje se radi na razvoju Gradske štedionice koja ima mrežu od 13 poslovnica te provodi velike investicijske zahvate te prelazi na moderniziranu tehnologiju. U razdoblju od 1964. do 1970. Gradska štedionica bilježi veću stopu rasta od rasta štednje u Jugoslaviji i Hrvatskoj te je na kraju 1970. imala otvorenih 436.150 štednih računa. U usporedbi s tadašnjim broje stanovnika Zagreba (500.000) dobiva se podatak da 76 posto građana imalo štednu knjižnicu.

Godine 1973. Gradska štedionica sudjeluje u financiranju izgradnje koncertne dvorane Vatroslav Lisinski.

Dana 14. prosinca 1977. udruživanjem Kreditne banke Zagreb i Jugobanke osniva se Zagrebačka banka koja počinje poslovati 1.1.1978. I u okviru organizacijskih rješenja Zagrebačke banke, Gradska štedionica ostaje specijalizirana poslovna jedinica za poslove sa stanovništvom.PS/BČ