Počevši od prvih dana pandemije (COVID 19 ) našli smo se u situaciji drugačijoj od svih koje smo do sada imali prilike doživjeti. Utjecala je na način kako radimo sa kime se družimo, koga susrećemo, sa kime surađujemo, gdje se sastajemo, kako pristupamo poslu, obitelji, sebi. Već u prvim danima „nenormalnog života“, suočeni sa neizvjesnošću zdravlja i sigurnosti nama bližnjih, kolega i klijenata, posljedično i poslova koje vodimo, primorani smo bili sagledati neizvjesnost budućnosti. Na individualnom, osobnom planu, odjednom smo se našli u situaciji da većina nas sretnika koji su imali priliku nastaviti raditi u virtualnom okruženju, svoje poslovne obveze dijeli na dnevnoj bazi sa svojim ukućanima, koji su isto vrijeme svjedočili strateškim razmatranjima i poslovnim odlukama u doba neizvjesnosti.
Neizvjesnost poslovanja, nesigurna budućnost, teška su pitanja kojima su se bavili i bave se poduzetnici, poslodavci, zaposlenici i mi sami u ovom periodu. Dakle „Crni labud“ je postao „ Sivi nosorog.“(1)
Za razliku od prošlih godina, kada je COVID 19 bio apsolutni kralj rizika, u ovoj, kao i u narednim godinama, život i poslovanje suočavati će se manje s COVID 19, a više s posljedicama koje su se izrodile: inflacijom, s naglaskom na drastičan rast cijena energenata; još većim nedostatkom radne snage i odljevom talenata; novim sojevima virusa otpornima na cjepiva, praćenima odgovarajućim epidemiološkim mjerama; nastavkom poremećaja u globalnim dobavnim lancima, te prijetnjom rasta kamatnih stopa.
Na globalnoj razini za razdoblje pred nama identificiraju se slijedeći rizici: neuspjeh u zaustavljanju klimatskih promjena; ekstremni vremenski uvjeti; gubitak biološke raznolikosti; erozija društvene raznolikosti; kriza egzistencije; zarazne bolesti; ljudska šteta za okoliš; krize prirodnih resursa; dužničke krize; geoekonomski sukobi.(Izvor: World economic Forum). No ovdje moramo svakako računati i na rizike na razini tvrtki: problemi sa zalihama; porast stečajno-likvidacijskih postupaka; zeleni rizici; volatilnost tržišta kriptovaluta; slabija potrošnja građana.
Odavno već, na žalost, nismo djeca, pa tako ni u dječjim igrama više ne sudjelujemo. Osim u onoj jednoj, koja nam ostaje za cijeli život i koja nas čini ljudima-igri jezika, igri života. Iz te igre započinju i u njoj se završavaju naši razgovori, naše djelovanje. U igri jedni drugima pričamo priče, surađujemo, komuniciramo. Najvažnije ćemo priče ispričati sami sebi, na kraju dana, na kraju života.„ Miljenko Jergović, siječanj 2022.
Da, o najvećim poslovnim rizicima u ovoj godini govorimo o inflaciji, ne bismo pogriješili. Taj rizik ulijeva najviše straha u kosti nama samima, građanima, poduzetnicima, poslodavcima, zaposlenicima, malima i velikima u svim djelatnostima. Više od ubojitog virusa.
Što sve ta globalna i nacionalna predviđanja rizika znače za poslovanje tvrtki i koji bi trebao biti njihov fokus?
Prema najnovijima podacima DZS, cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju u prosincu su u odnosu na isti mjesec 2020. godine povećale za 5,5%, najviše u posljednjih 14 godina. No, na inflaciji ove godine, a čini se da će tako biti i narednih godina, rade neki rizici proizašli iz pandemije koji su u međuvremenu sazreli i još se dublje ukorijenili i nacionalno i globalno.
Poslovanje će se naći uhvaćeno između geopolitičkih, regulatornih, ekoloških (zelena tranzicija) i društvenih napetosti koji će zahtijevati znatna sredstva za ublažavanje i upravljanje. Traže da se posvetimo „crnom labudu“ i „sivom nosorogu„ (1).
Najbolje će na rizike svakako odgovarati tvrtke koje imaju osposobljene odjele upravljanja rizicima koje su do sada razvile naviku kreiranja raznih scenarija, a od čelnih će se ljudi očekivati hrabrost i agilnost. Ako je upornost bila jedna od ključnih karakteristika 2021., tada će prilagodljivost i snalažljivost biti u srži organizacijskog uspjeha 2022. godine jer –„Sunce se ponovo rađa“- H. Bogdan Asee magazin br. 62.
Pojam „sivi nosorog“ označava rizike koje svijet vidi, ali ignorira ih dok ne bude prekasno. Neki su već proglasili da je ovo doba neizvjesnosti, krize i šokova, „Doba postcrnih labudova presivih nosorga“ (1) .
Kako prepoznati i djelovati na očigledne opasnosti koje ignoriramo
U svojoj knjizi The Gray Rhino: How to recognize and act on the obvious dangers we ignore (Sivi nosorog: Kako prepoznati i djelovati na očigledne opasnosti koje ignoriramo), Michele Wucker skreće pozornost na očite rizike koje često zanemarujemo unatoč vjerojatnosti događaja, ili su se dogodili, i veličini njihovih posljedica, te opisuje kako ih prepoznati i strateški se suprotstaviti prijetnjama velikog utjecaja.
„Sivi nosorog“ zanemarena je velika prijetnja, slična slonu u staklani, te nevjerojatnom i nepredvidivom „crnom labudu“, koja nije slučajno iznenađenje jer se javlja nakon niza upozorenja i vidljivih dokaza. To je metafora za prijetnje koje je moguće uočiti i priznati, a pri tome ne riskirati i ne učiniti ništa, kako bi se izbjegle. Pitanje je zašto, mi sami, lideri i manageri i donosioci odluka ne uspijevamo riješiti očite opasnosti, prije nego što izmaknu kontroli.
Napisi – tekstovi M.W(1) važni su za menadžere, investitore, planere, političare i nas same koji igramo svoju igru života, kao i za sve ostale koji žele razumjeti, kako uspjeti, dok izbjegavaju nalet „sivog nosoroga“. Ona se u tekstovima ne bavi samo pojavljivanjem „sivog nosoroga“, već nudi nekoliko jednostavnih savjeta o tome kako krenuti u akciju i stvoriti konkurentsku prednost. Ona aludira na težinu stvarnog nosoroga govoreći kako odgovorni, a i mi sami u svojoj igri života, skreću pogled s „dvije tone stvari“ koje ne bi trebali zanemariti i umaknuti im prije katastrofe koje donose. Sivi nosorog suprotstavlja dvije poznate metafore, dok za crnog labuda postoji izlika da nitko nije mogao vidjeti da dolazi (potres, poplava, itd.) nema opravdanja za ignoriranje sivih nosoroga, jer mnogi vide da dolaze ili su na njih upozoreni. Taj bijeg znači nespremnost na prihvaćanje rizika. No, M.W. drži, a to je bit igre života, da treba prihvatiti mogući napad (izazov) i pravodobno snažno odgovoriti na njega, te izbjeći štetu – jer smo ono što reskiramo.
Pet faza zapreka i strateških zahtjeva
Ta igra, taj proces prolazi kroz pet faza sa različitim zaprekama i strateškim zahtjevima koji oblikuju odgovore i akciju: PRVA je poricanje i ustrajanje da ne postoji prijetnja; DRUGA je „muljanje“, priznaje se rizik, ali se navodi niz razloga za nedjelovanje; postavljanje dijagnoze TREĆA je faza, odnosno aktivno planiranje suočavanja s rizikom i analiza onoga što je potrebno za rješavanje problema. No, neizbježna je panika odnosno tjeskoba, (pogledajmo samo oko nas), što je ČETVRTA faza. Ona se javlja prije neposredne krize, ometa ispravno odlučivanje i osmišljavanje dobrog akcijskog plana. Posljednja je PETA faza obračun ili akcija, provode je najpromišljeniji i najhrabriji menadžeri, lideri svjesno se izlažući riziku kako bi spriječili neželjene posljedice. Svojim stavom nadahnjuju i ostale suradnike da igraju igru života, te usput prate rezultate i prilagođavaju poslove i strateške planove prema potrebi.
Ili kako to kaže: K. Gibron:
Učitelj koji se šeće u sjeni hrama među učenicima, ne daje od svoje mudrosti nego od svoje vjere i svoje ljubavi. Ako je doista mudar, ne nudi da uđete u kuću njegove mudrosti, nego vodi do praga vašeg duha.
Ta metafora i okvir za rješavanje problema mogu pomoći nama samima i liderima i menadžerima i njihovim timovima u suočavanju s novom strateškom prijetnjom koja može biti digitalni poremećaj, kibernetički napad, planiranje suksesije, poteškoće u opskrbi, pretjerano širenje poslovanja ili pad prihoda. Jedna od najvećih prijetnji onoga što se naziva „meta sivog nosoroga“ strukturni je problem koji se ispriječio na putu rješavanja, a često i prepoznavanja specifičnih problema.
Ignoriranjem sivog nosoroga plaćate cijenu
Poslovni svijet pun je primjera tvrtki koje su ignorirale svoje sive nosoroge i platile cijenu. Teorija o sivom nosorogu najkorisnija je kad je tvrtka primjenjuje za gledanje unaprijed, u izazove koji dolaze, a ne u retrovizor čime se koriste crni labudovi. Uspješna „bitka“ sa sivim nosorogom ovisi o vještinama vodstva,upravljanja rizicima, analizi troškova i koristi te odlučivanju, dakle o spremnosti na igru života, pričanju priče nama samima. Odgovor na pitanje zašto osobe, tvrtke, društva koje vide kako sivi nosorog juri na njih radije ignoriraju, to jest u tome da ljudi imaju mnoge kognitivne predrasude koje im smetaju u djelovanju. Skloni su poricanju, jer ih mozak pokušava zaštiti od nekih informacija i daje im vremena da polagano ih apsorbiraju. Također su ljudi skloni korištenju mentalnih prečaca koji bi trebali olakšati odlučivanje, ali često vode u pogrešnom smjeru. Neke od ključnih predrasuda koje utječu na to jesu pristranost optimizma i potvrda, skupo i sporo razmišljanje te otpor. Riječ je o sklonosti o zanemarivanju loših vijesti, propuštanju ozbiljnog sučeljavanja i shvaćanja informacija koje nisu potvrda postojećih stajališta, navici slaganja s ostalim članovima tima (skupina) te na kraju otporu priznavanja problema i odbacivanju postupaka koje treba provesti da se šteta izbjegne.
Dakle nužno je aktivno sudjelovanje u igri života – komuniciranju i traženju rješenja. Iskreni razgovor u vrijeme neizvjesnosti pokazuje se kao najbolji odgovor na teška pitanja, kada neki od poteza koji slijede neće biti jednostavni a često niti ugodni. Ovisimo jedni o drugima, jer svi imamo isti cilj, preživjeti teška vremena i u budućnosti nastaviti suradnju sa onima sa kojima smo upravo ta teška vremena zajedno prebrodili povezaniji, motiviraniji i predaniji nego prije, jer na to nas obvezuje igra života čiji je zajednički nazivnik odgovora na sva pitanja-ZAJEDNIŠTVO. Ne smijemo gurati glavu u pijesak dok svjetskoj ekonomiji prijete crni labudovi i sivi nosorozi. Suočavanje s nosorogom obećava kvalitetniji život, a suočiti se s sivim nosorogom, možemo samo – ZAJEDNIŠTVOM.
__________________________________________________________________________________________________________________________
(1)Michele Wucker ; The Grey Rhino; /Sivi nosor, kako prepoznati i djelovati na očigledne opasnosti koje ignoriramo ) i Nassim Nicholas Taleb. teoretičar Crnog labuda
(ps/sm)