Dolazak i izvid problema – 80 kuna. Potrošni materijal – 200 kuna. Montaža – sto kuna. Posao, jedan sat – sto kuna« – tipični je račun za obrtničke usluge, kakve su stanari u zgradama, ako popravke u zgradi naručuju legalno, preko svog zajedničkog računa, dužni potpisati i podmiriti.

Svaki obrtnik, bilo da je riječ o električaru, bravaru, kome god, samo dolazak naplaćuju sedamdeset, osamdeset, do sto kuna, otprilike toliko, zatim, i izvid problema, makar on trajao i pola minute, opravdano, dalje, naplaćuju potrošni materijal, njegovu montažu ili sam popravak, a na kraju onda i "posao", kao da već naplaćena montaža, odnosno popravak, nisu.

Upitani da pojasne troškove, svi se pozivaju na cjenike. Primjerice, dimnjačari koji u Zagrebu imaju koncesije za određen kvartove dvaput godišnje provjeravaju ispravnost plinskih bojlera, pored kojih se, za sto kuna po bojleru, zadržavaju pola, do jedne minute. Odnosno u zgradi od deset stanova, za deseta minuta posla, zarade oko tisuću kuna.

Tko je nadležan?

Iz Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja kažu da su nemoćni u slučajevima kada je neka djelatnost regulirana posebnim propisom. Odnosno, ako su obrtničke cijene rezultat nekog drugog propisa ili odluke lokalne samouprave, zakoni koji štite tržišno natjecanje tu nisu mjerodavni.

Iz Hrvatske obrtničke komore su za Novi list pojasnili da cijena obrtničkih usluga ovisi o nizu faktora, kao što je udaljenost od sjedišta na kojem boravi majstor do sjedišta potrošača (troškovi goriva), katu (ima nema lifta – dovoz materijala), stanju zgrade, potrebnoj brzini i drugom.

U HOK-u napominju da nedopušteno natjecanje kontroliraju u AZTN-u, iako u AZTN-u kažu da ukoliko su cijene propisane određenim aktom, ili dogovorene na razini jedinice lokalne samouprave, oni na njih ne mogu utjecati. Odnosno, na obrtniče cijene nitko ne može utjecati, posebno ne potrošači. (ps)