Broj tražitelja azila u Hrvatskoj nije doživio svoj bum ulaskom u EU razlog je tome što je Hrvatska i dalje tranzitna zemlja. No, Hrvatska se mora što intenzivnije pripremati za prihvaćanje azilanata u zajednicu kako se ne bi događali slučaji „hotela Porin“ poručuje Sanja Pupačić iz Crvenog križa, voditeljica Službe za zaštitu migranata sa treninga održanog u okviru projekta „Ljudi u pokretu“ („People on the Move“) kojeg financira Europska unija, program IPA 2010.

Ove godine azil je u Hrvatskoj zatražilo 867 osoba, dok ih je 2012. bilo 1.195. No, gledajući unatrag broj raste iz godine u godinu. Prije pet godina azil su zatražile 154 osobe, godine 2009. njih 148. Do većeg porasta broja tražitelja azila dolazi 2010. godine kada ih je zabilježeno 290. Azilanti uglavnom dolaze iz Afganistana, Somalije, Alžira, Sirije, Pakistana, Maroka.
„Tražitelji azila dolaze iz različitih dijelova svijeta, različitih kultura. Potrebno ih je naučiti kako se uklopiti u lokalnu zajednicu, ali i lokalnu zajednicu naučiti da prihvati svoje nove članove. Primjerice u Danskoj se tako organiziraju dani otvorenih vrata kao povod za druženje i predstavljanje tražitelja azila koji tako predstavljaju svoju kulturu kroz kuhinju, pjesmu, ples i razgovor. Nedostatak ovakve interakcije dovodi do slučajeva poput onog u Zagrebu u hotelu Porin, ali i stalnog maltretiranja azilanata, fizičkih obračuna i konačno, predrasuda!“ dodaje Pupačić.
Nitko ne želi zaposliti azilanta
Na treningu je sudjelovao i Prince, azilant iz Nigerije. Prince trenutno živi u Zagrebu u stanu kojeg mu je osigurala država i prima socijalnu pomoć. Radio je kao volonter u Centru za mirovne studije. Trenutno je bez posla i volontira kao savjetnik u grupi za podrške koje se održavaju jednom mjesečno u prihvatilištima za azilante. “Nitko ne želi zaposliti azilanta” kaže Prince te dodaje kako je stalno izložen predrasudama, optužbama i nerazumijevanju lokalne zajednice jer ih ona dovoljno ne poznaje. U nadi da će ostati u Hrvatskoj i dalje intenzivno uči jezik. Osim toga Princ pomaže ostalim tražiteljima kroz grupe za podršku te ih uči hrvatski jezik i upućuje na pravila suživota u zajednici.
“Kada se govori o migracijama u našem je društvu najvidljiviji je dio migracija koji se odnosi na azil i tražitelje azila. Međutim jedan vid migracija su radne migracije gdje možemo očekivati dolazak stranih radnika u Hrvatsku kada gospodarstvo ojača. Radni migranti dolazit će u Hrvatsku i suočavati se s problemima prihvaćanja od strane lokalnog stanovništva. U posebnoj kategoriji su žene migrantice. Partneri smo u projektu Crvenog križa i pokušat ćemo kroz kulturne aktivnosti djelovati na širu javnost da se promjeni odnos prema migrantima.” kaže Lovorka Marinović, predsjednica Centra za nove inicijative te dodaje da se pojavio novi trend povećanog broja djece, stranaca bez pratnje.
„Hrvatska nije iznimka po pitanju ksenofobije. Zasad je u javnosti svega jedna stranka istupala s ekstremnim stavovima prema azilantima. No, pretpostavlja se da će tendencije netrpeljivosti prema azilantima rasti. Kako hrvatska zajednica prihvaća migrante i azilante pokazat će rezultati istraživanja MIPEX kojeg provodi Institut za migracije i narodnosti, a koji će dati pregled pravno-političkog okvira integracije stranaca i hrvatsko društvo“, najavio je sudionik treninga Drago Župaljić-Iljić, iz Instituta za migracije i narodnosti.
U sedmom mjesecu donesen je Nacionalni akcijski plan migracijske politike od 2013. do 2015. godine koji predstavlja veliki izazov za Hrvatsku, smatraju sudionici. Mjere iz akcijskog plana trebaju se što kvalitetnije prenijeti u lokalnu sredinu stoga je u organizaciji Crvenog križa u sklopu projekta IPA 2010 «People on the Move» održan ovaj trening za predstavnike centara za socijalnu skrb, nevladinih organizacija, Hrvatskog Crvenog križa, Ministarstva unutarnjih poslova (koji se bave migracijama i azilom) kao i drugih relevantnih institucija. Teme su prezentirali osim nacionalnih i EU stručnjaci iz Danske, Belgije i Bugarske. Svojim mjerama i aktivnostima projekt također utječe na rješavanje problema nedostatka poznavanja različitih skupina migranata, među širom javnosti i među profesionalcima, uključujući poznavanje njihovih specifičnih potreba i prava, kao i upoznavanje s problemima s kojima se populacija migranata susreće. (PS/SŠ)

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter