Neke nacije su bogate, a neke jako siromašne i svaki dan veliki broj ljudi umire od gladi. Ekonomisti su pronašli objašnjenje zašto je to tako, piše net.hr

Kultura, klima, zemljopis, ako ste mislili da su to neki od uzročnika bogatstva neke zemlje prevarili ste se. Zašto su neke nacije bogate, a druge siromašne, pitanje je na koje su dvojica ekonomista - Daron Acemoglu i James Robinson - u knjizi pod naslovom Why Nations Fail pokušali dati odgovor. U članku objavljenom u New York Timesu, novinar Adam Davidson definira njihov pristup: "Bogatstvo zemlje najuže je povezano s udjelom pojedinca u ukupnom razvoju gospodarstva".

Glavna teza je da je upravo motivacija svakog pojedinca odlučujući faktor kada je riječ o bogatstvu zemlje. Primjerice u dijelovima moderne sub-Saharske Afrike, kao što je bilo ranije u srednjovjekovnoj Europi, ljudi koji su radili u polju nisu imali nikakvog motiva da poboljšaju svoj prinos jer je svaki višak odnosila bogata elita. Ono što se događa primjerice u Saudijskoj Arabiji, Jemenu, Dominikanskoj Republici, Haitiju, Bocvani i Zimbabveu jest da centralizirana ekonomska struktura priječi motivaciju kod prosječnog čovjeka.  Ekonomisti kao dobar primjer navode Irak. 9. travnja 2003. jedna od najkontroliranijih svjetskih ekonomija odjednom je postala slobodna. usred kaosa mnogi bivši državni dužnosnici postali su poduzetnici. Ipak, američke vlasti koje nisu ovo planirale, sklopile su većinu svojih ugovora s kompanijama izvan zemlje. Često ovi outsajderi sklapaju ugovore s iračkim tvrtkama koje su blisko povezane s novim državnim političkim establišmentom.  Do godišnjice invazije SAD-a bilo je jasno da će ekonomski rast Iraka ponovno biti postignut iz korupcije i veza, a ne talenta i truda. Danas, Transparency International rangira Irak kao jednu od najkorumpiranijih nacija na svijetu

Najuspješnije suvremene tvrtke shvatile su na koji način u potpunosti angažirati kreativnost i strast svih svojih zaposlenih. Kao što Davidson zaključuje u intervjuu: Ovo se može činiti obeshrabrujuće, ali poruka ekonomista nudi nadu. Siromaštvo nije neizbježan rezultat lošeg zemljopisnog položaja, loše kulture, povijesti. Rezultat je nas: načina na koji se ljudi odaberu organizirati. A to znači da možemo promijeniti stvari.  Dakle ako je suditi prema ekonomistima ne postoji izgovor kojim bi mogli opravdati vlastiti neuspjeh pa tako i vrijedi ona poznata misao Pabla Pisassa: Tko hoće nešto učiniti, nađe način, tko neće ništa učiniti, nađe opravdanje. (HT)

Izvor: www.net.hr