Dvije različite Hrvatske su zapravo privatni i državno-javni sektor. No i u privatnom sektoru postoje razlike i podjele - na velike (korporacije) i male (poduzetnike). Odnosno - one koje ‘vrijedi spašavati novcem poreznih obveznika’ i one koji su van interesa moćnih grupacija. Korporativni sektor u Hrvatskoj dobro pliva, pogotovo banke, utjerivači dugova i sve velike firme koje imaju unutar sebe svoj pravni sektor za borbu s birokracijom i uhljebima, a koje često donacijama podupiru u vrijeme izbora. I tu stvaraju svoje korporativno-državne političke veze. Ali običan pojedinac, mali poduzetnik u ovakvom ‘slobodnom tržištu’ u Hrvatskoj ima puno manje šanse za uspjeh i preživljavanje. Jer tržište je zarobljeno birokracijom i političkim procjenama - tko treba preživjeti, a tko ne. 

Uloga Vlade — Vlada kontrolira podjelu kapitala i rada u korporativizmu. Te podjele su organizirane u grupe temeljene na zajedničkim interesima. U kapitalizmu Vlada ima ograničenu ulogu. 

Protekcionizam i politička neodgovornost 

Državno-korporativno preuzimanje Agrokora je najbolji dokaz toga, a fijasko cijelog postupka ‘spašavanja kompanije od sistemskog značaja’ odvija nam se upravo pred očima. U slobodnom tržištu se ne može preferirati bilo koja kompanija jer pravila vrijede za sve isto. No u korporativizmu - pojam ‘kompanije od sistemskog značaja’ je ključan za razumijevanje razlike od kapitalizma slobodnog tržišta. Svima kojima je pojam korporativizma nepoznanica, neka ga googlaju zajedno s imenom Benito Mussolini.

Fašisti su tijekom dvadesetih godina prošlog stoljeća smanjili regulacije, ukinuli mnoge poreze te smanjili trošak središnje države (barem prije rata). No bitna razlika između njihovog ekonomskog sustava i laissez-faire kapitalizma bile su - protekcionističke mjere. Zvuči poznato? Barem kada se prisjetimo spašavanja raznih brodogradilišta, a od zadnjih velikih - korporacije Agrokor? U kojoj je jednog gazdu zamijenio drugi, još bliži državnim strukturama i vladajućoj stranci kojoj je osobno, kako je naveo, ‘posudio novac’. Iznimno je bio blizak i tajnoj policiji (ili kako si vole tepati - Sigurnosno obavještajnoj agenciji), s čijim je bivšim šefom pokretao poslovne poduhvate. Poput izgradnje hotela kojeg su odmah otkupili mirovinski fondovi. 

Tako da državno-korporativno spašavanje Agrokora, kao ‘tvrtke od strukturne važnosti’ zvuči još bizarnije, kada se zna tko tamo sada vodi glavnu riječ - nakon gazde Todorića, novi gazda čije se ime ne spominje, barem od strane novinara koji ne želi da ga se iscrpi tzv. Slapp tužbama. 

Spašavanje korporacije su političari i tehno-menadžeri iz grupe ‘Borg’ pravdali brigom o malim dobavljačima. Može li se vjerovati u to kada u Hrvatskoj dnevno prosječno propadne 60 do 70 malih tvrtki? To je preko 23.000 tvrtki godišnje. I nikom ništa. By d way, Hitler je također u svojoj ekonomskoj doktrini mislio da su neka poduzeća jednostavno vrjednija od drugih. Samim tim ne može se govoriti o ‘slobodnom tržištu’ kojeg kapitalizam podrazumijeva, u državi gdje se aktivno radi preferencija jednih na račun drugih.

Kapitalizam je ekonomski sustav u kojem se tržište i privatno vlasništvo nad sredstvima proizvodnje naglašavaju kao najbitniji, a vlada ima ograničenu ulogu u regulaciji gospodarstva. S druge strane, korporativizam je sustav u kojem postoji bliska suradnja između vlade, korporacija i sindikata kako bi se postigao socijalni i ekonomski konsenzus te regulirao ekonomski sektor u skladu s društvenim interesima.

Protekcionizam uz političku neodgovornost i nesposobnost = ogromna šteta za porezne obveznike

Ovotjedni pravosudni kolaps, odnosno sudsko odbacivanje glavnog dokaza tužiteljstva - ključnog vještačenja protiv Ivice Todorića, sigurno je dodatno ‘ispraznilo’ glavnu tužiteljicu Hrvatske, koja je nedavno novinare neizravno optužila da zlonamjerno prate njezin rad. Odnosno da joj fali ‘punjač’, valjda medijski hvalospjevi. Umjesto kritičnog preispitivanja rada državnih službenika - što je inače zadatak slobodnog novinarstva. Hoće li ona odgovarati za ovaj fijasko, kako bi odgovarao odvjetnik iz privatne tvrtke? 

Jer fijasko spašavanja Agrokora i fijasko procesuiranja Todorića za malverzacije, koje su dovele korporaciju na rub propasti - mogli bi Hrvatsku, odnosno porezne obveznike koji ju financiraju - prema prvim procjenama stajati oko 7 milijardi eura. To su primjerice godišnja izdvajanja za mirovine, a koja bi mogla završiti na računu prvog velikog ‘gazde’ Agrokora.

Oporbeni političari već su pozvali glavnu tužiteljicu na ostavku. No što će biti s članovima grupe Borg? Bivšom ministricom gospodarstva koja je zbog borgovskog skandala i njezine ostavke nagrađena najvišom pozicijom u uspješnoj državnoj tvrtki? U kojoj uz puno veću plaću od ministarske, uživa i u bonusima, dodatnim dionicama… Može li uopće taj fijasko državnog protekcionizma naštetiti političkoj stranci pod čijom vladavinom se dogodio slučaj Agrokor? Teško, barem u državi gdje ne postoji politička odgovornost, a spomenuta stranka ima preko 220 tisuća članova kojima partijska knjižica donosi benefite nezamislive za radnike u privatnom sektoru i za stotine tisuća mladih ljudi koji su odselili.

Je li vam sada jasno o kakve se dvije Hrvatske zapravo radi?

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Poslovnog savjetnika

(ps/sm)