Komunistički mentalitet koji i dalje prevladava u vladajućoj kasti u Hrvatskoj - ne predviđa nikakvu političku odgovornost za grijehe birokratske elite, dok s druge strane smatra da mediji trebaju i dalje biti u službi državnih činovnika ističući njihove ‘uspjehe’ te zaobilazeći njihove skandale. To u demokraciji jednostavno nije i ne smije biti tako!

Novi prijedlog zakona o medijima (koji će prema strukovnoj udruzi HND - uništiti slobodno novinarstvo), a pogotovo predloženo uvođenje novog kaznenog djela u Kazneni zakon (u vezi neovlaštenog otkrivanja izvora, odnosno sadržaja izvidne ili dokazne radnje koje se tiče sudionika postupka) - kritiziraju brojni novinari i strukovna udruženja jer se njima želi upravo od novinara i medija napraviti PR službe državnih činovnika. 

Mediji - servis građana ili moćnika

Ako prođe uvođenje spomenutog kaznenog djela u Kazneni zakon - o nedjelima vladajućih neće se smjeti pisati novinarski, koristeći se informacijama od strane zviždača i osoba uključenih u nedjela ili postupak, već će mediji moći samo prenositi službena priopćenja pravosudnih tijela u vezi toga. I to kada ona odluče da javnosti treba dati strogo kontrolirane informacije. 

Neće se smjeti pisati o nekažnjenom lopovluku, iako su upravo brojni izvidi i pravosudni postupci pokrenuti zbog pisanja medija. No neće se smjeti pisati, odnosno iznositi informacije iz istraga i postupaka zbog, kako je to objasnio trenutni ministar pravosuđa Ivan Malenica - presumpcije nevinosti. Ako im prođe prijedlog i uvrste ga kao novo kazneno djelo za koje se može zaglaviti u zatvoru i do 3 godine.

Policija bi njime mogla od novinara zatražiti da im otkrije izvor, odnosno zviždača. Jer kako će policija doći do odgovornog za curenje informacija, osim pritiskom na novinare i medije?

Podsjetit ću na primjer pokojnog gradonačelnika Zagreba Milana Bandića protiv kojeg je pokrenuto stotine kaznenih prijava, no čovjek je umro neosuđen, dok i nekoliko godina od smrti, njegovi suradnici i poznanici obuhvaćeni istim optužnicama postaju USKOK-ovi optuženici, pokajnici i osuđenici. Bi li se moglo uopće pisati išta o njemu da je postojao spomenuti kazneni zakon?

Toliko o učinkovitosti pravosuđa čiji ministar sada hoće dovesti i medije na tu razinu učinkovitosti. Ako bi taj zakon prošao možda nitko više niti ne bi htio biti glavni urednik određenog medija, kao što niti sada nitko ne želi biti ravnatelj USKOK-a? Da se ne smije niti pisati o nekom na koga se otvoreno sumnja da čini kaznena djela i na kojeg upozoravaju zviždači, niti što se događa u postupku hrvatskog pravosuđa u čiji se ugled ne smije sumnjati? Sjetimo se i Ive Sanadera i njegovih dugogodišnjih sudskih postupaka. Sjetimo se i zadnjih ministara i visokih dužnosnika koji su morali odstupiti i zbog kojih se vode sudski postupci jer su upravo na njih upozorili mediji i zviždači: Lovro Kuščević, Josipa Rimac, Gabrijela Žalac…

U demokraciji cenzura ne funkcionira, budući da državne i javne dužnosnike plaćaju građani, koji zauzvrat mogu propitivati njihovo djelovanje, a pogotovo koruptivni kriminal i prije nego pravosudni organi započnu progon. Najvrjednija spona između javnosti i državnih službi su upravo mediji jer bar oni tjeraju državne službenike da se ponašaju dostojno svoje funkcije. Barem je tako u demokracijama.

Zauzdavanje medija vodi u totalitarizam

Demokratska država bi zato trebala postići što veću slobodu govora i izražavanja te što veću nezavisnost i slobodu medija - da bi stvari funkcionirale, a ne im dodatno rezati krila. A reže ih, novim prijedlogom zakona i to u državi gdje su medijske slobode već preopterećene tzv. Slapp tužbama od strane moćnika, političara i svih onih koji javno djeluju, a ne vole da se o njima piše kritički. 

Tu je i problem skrivenog vlasništva medija te korporativnog utjecaja kroz marketing na osiromašene medije, a sad bi im još oduzeli mogućnost pisanja o mogućoj korupciji i ostalom kriminalu. Većini lokalnih medija je već oduzeta ta sloboda pa se njihov sadržaj uglavnom odnosi na rezultate lokalnih utakmica, otvaranje novih trgovina, horoskop, lokalne oglase i osmrtnice, vremensku prognozu i ostale trivijalne informacije.

Svaki student politologije i novinarstva uči o važnosti medija i njihovoj ulozi u demokratskim društvima budući da su oni najvrjedniji korektori države i balans političkoj moći, pogotovo u otkrivanju nedopuštenih stvari. Zato i oni koji se bave kriminalom, krađom, korupcijom i trgovanjem utjecajem -  žele staviti svoju šapu na medije. 

Glasači u demokracijama im to nipošto ne bi smjeli dopustiti. Može se samo baciti oko u naše susjedstvo, Mađarsku i Srbiju, gdje je šapa vladajućih stavljena na medije i gdje novinari i dalje mogu vrlo brzo postati disidenti ako ne promoviraju tzv. ‘službeni narativ’, a same države postati izolirane i isključene od demokratskih vrijednosti i unije Europe. 

Zašto su Sjedinjene Američke Države pojam demokracije

SAD su postale pojam zapadne demokracije, ne po snazi vojske, policije, pravosuđa, ustava….već upravo zbog slobodnih medija i istraživačkih novinara zbog čijih su tekstova odstupili mnogi dužnosnici. Pa i sam predsjednik. 

Pedeset godina otkako je zapalila Washington, afera Watergate (nezakonito prisluškivanje političkih protivnika i ometanje FBI istrage) zbog koje je odstupio predsjednik Richard Nixon i dalje je ‘jaka’ novinarska priča.

Carl Bernstein i Bob Woodward, novinari koji su odigrali ključnu ulogu u svrgavanju Nixona zajedno sa zviždačem pod pseudonimom ‘Duboko grlo’ (William Mark Felt, bivši zamjenik direktora FBI-ja), napisali su novi predgovor za svoju kultnu knjigu “Svi predsjednikovi ljudi” povlačeći paralele s nedavnim predsjednikom Donaldom Trumpom. Koji se također trenutno procesuira u SAD-u zbog zloupotrebe svog položaja (zadržavanja vladinih dokumenata i skidanja oznake povjerljivo).

Možete li zamisliti procesuiranje predsjednika zbog takvih zloupotreba u Rusiji ili Sjevernoj Koreji?

A možete li zamisliti da postoji američki novi kazneni zakon koji brani novinarima pisanje o mogućim zloupotrebama i izvidima u vezi toga? Zbog presumpcije nevinosti? U demokraciji to nije moguće.

U novom broju časopisa i portala Udruga.hr i Poslovni savjetnik uskoro pročitajte sve o problemima i izazovima hrvatskih medija u intervjuu s čelnim čovjekom Hrvatskog novinarskog društva (HND) Hrvojem Zovkom

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Poslovnog savjetnika