Hrvatska je ponovno postigla zavidan uspjeh u turizmu, s rekordnim brojkama koje krase naslovnice medija. No, trebamo se upitati: zašto prosječnog Hrvata boli briga za statistike o turističkoj sezoni? Odgovor na to pitanje leži duboko ukorijenjen u stvarnost koju mnogi stanovnici Hrvatske svakodnevno doživljavaju.

Rujanski PR članci i statistike Hrvatske turističke zajednice (HTZ) slave rast broja turista, dok se istodobno suočavamo s gorućim socijalnim problemima kao jedna od najsiromašnijih države Europske unije. Oko 60 posto Hrvata ne može si priuštiti ni odlazak na ljetovanje, usprkos tome što živimo u zemlji koja se promovira kao raj za ljetne odmore. Ovdje se isprepliću dva svijeta: onaj luksuznog odmora za strane turiste i stvarnost teške financijske situacije za većinu domaćih građana.

Uz to, bespravna gradnja, koja je uzela maha diljem obalnih područja Hrvatske, predstavlja još jedan izazov koji nije riješen ni 20 godina od prvog smiješnog pokušaja da se ona počne rušiti. 

Rekorderi u čemu, bespravnoj gradnji?

Nažalost, zakoni koji bi trebali zaštititi obalni pojas od 70 metara od mora često su zanemareni ili prekršeni. Privatne plaže, koje ne bi smjele postojati, postale su norma. Primjerice, otok Vir, nekadašnji raj za prve vikendaše, danas je izgubio mnogo svoje prirodne ljepote upravo zbog bespravne gradnje. A kada se govori o rekordnim brojkama u turizmu, upravo ga se navodi na listi ‘najuspješnijih’, uz primjerice Opatiju. Bilo bi zanimljivo istražiti koliko je apartmana bilo na Viru 2003. godine i usporediti taj broj s podacima za 2023. godinu, kako bismo shvatili razmjere promjena.

Dodatni zabrinjavajući aspekt ove priče je činjenica da je sama virska općina, znači lokalna samouprava, izgradila nelegalnu cestu koja prolazi na nekim dijelovima otoka tik uz more, kršeći pravila o obalnoj zoni i šteteći prirodnom okolišu. Ministarstvo zaštite okoliša utvrdilo je još 2014. godine kako je Općina Vir, zastupana po načelniku općine Kristijanu Kapoviću, devastirala pomorsko dobro na nekoliko lokacija obalnog pojasa. To je samo jedan od primjera gdje interesi lokalne samouprave, graditeljske industrije i turizma prelaze granice koje bi trebali poštivati.

Ovo ljeto sam saznao da su mnogi koji su stali s bespravnom gradnjom, kada se prije desetak godine kozmetički srušilo par bespravnih kuća na Viru, sada izvršili svoj naum.  Jer vidjeli su da su sankcije za bespravne graditelje zaustavljene ili uopće nisu provedene, a da je zakon očito zanemaren pri izdavanju novih dozvola za gradnju. Naveden mi je tragikomičan primjer jednog gastarbajtera, koji je na parceli, naravno unutar 70 metara od mora, čak 20 godina bio u kamp kućici.

Plašio se do sada bagera koji su prije desetak godina srušili tek nekoliko bespravnih objekata na Viru. No kad je vidio ove godine da su mu vile niknule s lijeve i desne strane njegovog zemljišta i on je podignuo trokatnicu. Ako je dobio dozvolu, što tvrdi da je, postavlja se pitanje - kako je to uopće moguće unutar 70 metara od mora? Takvih je primjera mnogo, od Istre do krajnjeg juga Dalmacije.

E da… Novi hit na Viru je i betonizacija mora. Da, dobro ste pročitali. Lokalni ronioci naime nude postavljanje betoniranih ploča u moru izvan marine - gdje god želi postaviti bovu za svoje plovilo - onaj tko plati oko 500 eura. 

Tko ima korist od betoniranja obale

Kada govorimo o kućama za odmor u Hrvatskoj, posebno na obalnim područjima, trebamo se zapitati i tko ima koristi od ove imovine. Sve više takvih kuća posjeduju strani investitori, često iz susjednih zemalja. Odmah iza hrvatskih posjednika, Slovenci u Hrvatskoj posjeduju čak 120 000 nekretnina, a tu je i tisuće paušalnih kampera, dakle onih koji imaju iznajmljene parcele za kampiranje te 8 500 Slovenaca koji u Hrvatskoj imaju svoja plovila. To podrazumijeva da dio profita od turizma ne ostaje u Hrvatskoj, što može dugoročno utjecati na gospodarstvo i društvo. Ljubljansko ‘Delo’ objavilo je pred ljeto naslov: “Slovenci će uskoro pokupovati cijelu Hrvatsku”. Prema analizi slovenskog medija - strani državljani su lani kupili oko dvije trećine svih stambenih nekretnina na hrvatskoj obali.

Tu statistiku sigurno nećete čuti iz HTZ-a koja je toliko zadovoljna svojim djelovanjem da je pootvarala niz ureda po cijelom svijetu - od dalekog New Yorka i Los Angelesa do susjednog Rima, Kine, Južne Koreje.... Da bi radili što? Poticali daljnju apartmanizaciju? Jer elitni turizam kojeg nema - poštuje prirodno okruženje, pokušava se u njega uklopiti i pritom ograničava betonizaciju obale.   

Tako dok oni slave uspješnu turističku sezonu, mi, prosječni građani ove zemlje ne smijemo zaboraviti na dublje probleme koje nosi baš svako ljeto. Bespravna gradnja, prekomjerni razvoj turizma i problemi s pristupom moru pogađaju našu obalu i prirodnu ljepotu. Osim toga, pitanje vlasništva nad kućama za odmor otvara pitanje ekonomske pravednosti za Hrvate.

Naša zemlja ima puno toga za ponuditi, ali moramo osigurati da svi građani imaju koristi od turizma, a ne samo odabrani iz privilegiranih skupina. Poput primjerice šefa HEP-a Franje Barbarića, koji je nedavno ‘pao’ na svojoj 63.-oj nekretnini u posjedu, nelegalno sagrađenoj vili na otoku Hvaru.

(ps/sm)

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Poslovnog savjetnika