Hrvatski institut za povijest predstavio je knjigu "Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljeća: Zagrebačka županija I. i II.", koju su pripremili Mirko Valentić, Ivana Horbec i Ivana Jukić.
Ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest Stjepan Matković istaknuo je kako je taj institut poznat po seriji "Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljeća" budući da je riječ "o prvorazrednome nacionalnom projektu" koji nije samo zanimljiv povjesničarima, nego i drugim znanstvenicima. Alexander Buczynski, član uredništva edicije, rekao je kako se s projektom došlo na pola puta jer je od predviđene 24 knjige sa Zagrebačkom županijom objavljeno njih 12. Po njegovim riječima, Jozefinski zemljovidi hrvatskih zemalja prva su detaljna geodetska karta hrvatskih zemalja. Oni su toliko detaljni, kako je rekao, da ga podsjećaju na satelitske snimke. Po riječima glavnog urednika edicije Mirka Valentića, u dvama svescima Zagrebačke županije na tajnim zemljovidima ima obilje potpuno novih geografskih informacija od kojih su neke izvrsna podloga, kako je rekao, za regulaciju Save, koja je pokrivena s osam zemljovida.
Govoreći o tome zašto je zastao ritam objavljivanja edicije, Valentić je rekao da krivnja nije na tom institutu, nego na duhovnoj recesiji koja je nastupila početkom 2000. godine. Zamjerio je zagrebačkome gradonačelniku i vjerskim dostojanstvenicima što nisu našli vremena i bili na predstavljanju. Zagrebačka županija na tajnim zemljovidima u dva sveska ima više od 1000 stranica te faksimile 28 zemljovida u kartografskom mjerilu 1:28.800. Nema kapele, crkve, kuće, mosta, groblja, ceste, šume, svratišta s gostionicom, sljemenskih potoka, vinograda u Vukomerečkim goricama, na Plješivici itd. koji nisu prikazani. "Koliko snažno progovara svaka ta karta, dobro zna onaj koji je izgubio zavičaj", rekao je Valentić, koji je pokrenuo projekt 1995. uz svesrdnu podršku prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i novčanu potporu Ministarstva znanosti.
Austrijski interes za kartiranje hrvatskih zemalja porastao je krajem 16. stoljeća, kada Hrvatska postaje bojišnicom i glavnim štitom zapadnoeuropske civilizacije, piše Mirela Slukan-Altić u studiji "Razvoj i osobine habsburške vojne kartografije", objavljenoj na početku svezaka. Po njezinim riječima, nakon uspostave Vojne granice i postavljanja nadvojvode Karla Habsburškog 1577. za njezina vrhovnog zapovjednika, počeli su radovi na kartografskom upoznavanju zemljišta prema tadašnjoj turskoj granici. Jozefinskom izmjerom registrirano je na desetke tisuća hrvatskih naziva - toponima, i među njima krije se veliko jezično blago, ističe Slukan-Altić. Studiju "Pogled u povijest Zagrebačke županije" napisao je Mirko Valentić, a tekst "Jozefinski vojni zemljovidi na prostoru Republike Hrvatske" Robert Rill iz Beča. Kad jednog dana bude završen projekt izdavanja edicije "Hrvatska na tajnim zemljovidima", hrvatska znanost i kultura dobit će gotovo 480 nepoznatih zemljovida i više od 8000 stranica "Opisa zemalja Hrvatskog Kraljevstva", što se do 1866. čuvalo kao najveća državna tajna. Za Hrvatsku su podjednako važni i Jozefinski i Franciscejski zemljovidi jer su u njima karte Istre, kopnene Dalmacije, dalmatinske obale i otoka. (Hina)