Britanske javne osobe možda više ne moraju brinuti hoće li im News of The World hakirati telefone ili kopati po kantama za smeće, ali način na koji su te novine ugašene pokazuje da kontroliranje informacija u današnje vrijeme postaje sve teže.

News Corp Ruperta Murdocha vjerojatno se nadala da će bliske veze s britanskim političarima i policajcima biti dovoljne da bi se izbjegla detaljnija istragu o stalnim optužbama da su novinari toga lista kršili zakon.

U prošlosti je to možda funkcioniralo, ali nakon što su staromodni istraživački novinari lista Guardian otkrili žrtve hakiranja, uključujući i žrtvu silovanja, tinejdžerku Milly Dowler i obitelji poginulih britanskih vojnika, stvar su u svoje ruke preuzele društvene mreže i internet. Priča je potekla iz tradicionalnih tiskanih medija, ali je njezin odjek na internetu bio nešto novo, posljednji primjer kako društvene mreže djeluju kao akcelerator u političkim krizama.

Telefonski poziv više nije dovoljan

Razvoj interneta, a pogotovo društvenih mreža revolucionirao je strukture koje kontroliraju informacije, a posljedično, do neke mjere, i strukture moći koje su iz toga proistekle. Čuvanje tajni postaje sve teže, a njihova krađa u velikim količinama i širenje svijetom sve lakše, o čemu na najbolji način svjedoči primjer WikiLeaksa. Sve bi to mogle biti loše vijesti za medijske mogule poput Murdocha.

Ovo čemu svjedočimo moglo bi se nazvati demokratizacijom, padom moći tradicionalnih 'vratara' kao što su vlade i urednici novina - rekao je Johnatan Wood, analitičar Control Riska. Velike količine informacija mogu se uzeti i istoga trena proširiti svijetom, i puno ih je teže zaustaviti - dodao je. To će otežati i postizanje "gentlemanskih dogovora" između šefova medija i drugih, primjerice oko toga da se osigura privatnost obiteljima političara ili zaštiti tajni dolazak princa Harryja u Afganistan.

Prije deset godina, bilo je dovoljno da političari dobro povezani s medijima ili tvrtka koja je željela zaustaviti neku negativnu priču samo dignu slušalicu telefona i nazovu urednike nacionalnih novina ili direktore televizija. Danas bi ih trebalo brinuti što se sve nalazi na Twitteru, Facebooku i Googleu, na koje je puno teže utjecati. (Hina/MJ)