Vrijeme velike stabilnosti banaka i bankarskog sustava je iza nas. S početkom gospodarske krize u Hrvatskoj, povjerenje je značajno palo: smanjio se udio građana koji nisu percipirali nikakav rizik za sigurnost štednje, a povećavao se udio onih koji su taj rizik procjenjivali jako velikim. 

Ipak, u drugom  kvartalu prošle godine zabilježen je pozitivan trend, da bi se ponovno od ljeta pa do prosinca povjerenje značajno urušilo.  Ovakav trend vjerojatno je odraz općeg stanja u zemlji i financijske krize u eurozoni: Credo banka je bankrotirala, za neke se banke procjenjuje regularnost poslovanja, sve se češće čuju informacije o krizama u zemljama iz kojih dolaze banke – matice i o njihovim možebitnim potezima u zemljama jugoistočne Europe. Cijelo takvo okružje dovelo je i do značajnog smanjenja štednje u hrvatskim bankama. 

Osiguranje štednih uloga do 400.000 kuna

Međutim, banke se u Hrvatskoj kao i cijeli bankarski sustav procjenjuju znatno bolje u usporedbi s nekim drugim institucijama – društvenim i političkim. Iako je razina povjerenja još uvijek visoka, u usporedbi s 2010. godinom dolazi do pada povjerenja u HNB odnosno guvernera Željka Rohatinskog. Povjerenje u banke nije se značajnije mijenjalo. Pozitivna iskustva s bankom očito utječu na dobru procjenu povjerenja u banke.

Procjene sigurnosti i povjerenja preduvjet su poslovanja banaka.  S ciljem povećanja povjerenja u banke, Vlada je osigurala štedne uloge do 400.000 kn, a banke pokušavaju pridobiti klijente dizanjem kamata na štednju. Hoće li to biti dovoljni poticaj da hrvatski građani povećaju svoje štedne uloge u bankama ili će se možda okrenuti drugim načinima štednje? (ps/jk)

Izvor: Centar za istraživanje tržišta GFK