Obzirom na današnje uvjete rada i trenutnu „kriznu“ situaciju na domaćoj i svjetskoj sceni, teško je definirati što zaista znači biti zadovoljan svojim poslom te odrediti koji postotak ljudi se takvime i smatra. Smatraju li hrvatski zaposlenici svoj posao zadovoljstvom, istražili su mjesečnik Direktor i konzultatska tvrtka Proago.

Ono što vjerojatno većini ljudi pada na pamet kada se spomene zadovoljstvo poslom, zasigurno su plaća i kolege. Spomenuto istraživanje koje je u periodu od 29. veljače do 10. ožujka 2012. provedeno na uzorku od 351 ispitanika, dokazuje da to zaista i jest tako. Naime, većina ispitanika, njih čak 41% voljelo bi dobiti povišicu na sadašnjem radnom mjestu, dok je čak 65% njih izjavilo da ih najviše motivira zdrava i pozitivna radna atmosfera. Na drugom mjestu glavnih „motivatora“ opet su se našle financije, s čak 51% glasova.

Uzevši u obzir činjenicu da su troškovi života porasli, ali i da povišica uglavnom znači viši stupanj poštovanja te zadovoljstva radom nekog zaposlenika, ne čudi da se to nalazi u samom vrhu prioriteta. S druge pak strane, logična je i važnost zdrave radne atmosfere te dobrog odnosa s kolegama, jer je dokazano da loši međuljudski odnosi na radnom mjestu negativno utječu na psihu kao i fizičko zdravlje, što se automatski odražava i na produktivnost zaposlenika.

Više od četvrtine zaposlenika izloženo mobbingu

Pogledamo li pobliže spomenute međuljudske odnose i uključimo li faktor „mobbinga“ u sliku, vidjet ćemo da je čak 32% ispitanika bilo izloženo nekoj vrsti mobbinga na radnom mjestu. U 14% slučajeva mobbing je vršio sam poslodavac dok je u 10% slučajeva poslodavac odbio reagirati na pritužbe maltretiranog zaposlenika ili pak uopće ne zna što se u tvrtki događa. Ako uzmemo u obzir da je poslodavac po zakonu dužan reagirati na mobbing ako ga primijeti ili ga se upozori na njega, ovakvi rezultati zabrinjavaju, da ne spominjemo koliki problem predstavlja mobbing vršen sa strane samog poslodavca, u kojem slučaju zaposlenik ima jako male šanse zaštite svojih prava.

U zadovoljstvo poslom svakako ulaze i mogućnosti dodatne edukacije zaposlenika, poticajni programi te naravno bonusi i povišice. No, i tu hrvatska praksa pomalo razočarava iz razloga što se u gotovo 50 % tvrtki na tako nečemu uopće ne radi tj. ne postoje nikakvi poticajni programi za zaposlenike, mogućnosti dodatnog usavršavanja i sl. Tek 18% ispitanika radi u tvrtkama koje imaju jasno definirane poslovne ciljeve i nagrade koje se dobivaju njihovim ostvarivanjem, dok tek 9% ima mogućnost dodatnih seminara i edukacija koje su dostupne svim zaposlenicima.

Možda će najnovije izmjene zakona primorati poslodavce na bolji odnos prema zaposlenicima i veću zaštitu njihovih prava, a promjene na globalnom tržištu rada ukazati na nužnost konstantnog usavršavanja zaposlenika zbog vječito aktualne teme zvane „konkurentnost“. (PS/JH)