Tko je u Njemačkoj dulje vremena bez posla prima pomoć u visini od 374 eura. Njemački sudovi  posljednje vrijeme vode brojne polemike je li to život dostojan čovjeka.

Svota s kojom samac koji je dulje od jedne godine nezaposlen mora mjesec dana preživjeti u Njemačkoj iznosi 374 eura mjesečno, a isplaćuje se dugotrajno nezaposlenima i zapravo je drugi naziv za socijalnu pomoć i u u narodu se naziva Hartz IV, po nekadašnjem političaru iz kabineta vlade kancelara Gerharda Schrödera Peteru Hartzu, koji slovi kao duhovni začetnik reforme njemačkog socijalnog sustava iz sredine prošlog desetljeća, piše DW.

Uz isplatu isplatu "Hartz IV" (koji se financira iz državnog proračuna) općine subvencioniraju i troškove stanovanje i to u punom iznosu te dugotrajno nezaposlenima za život ostane 374 eura mjesečno. Iako savezna vlada smatra da je to dovoljno, mnogi primatelji ove pomoći ne dijele to mišljenje, a na njihovoj strani su i socijalne udruge.

Socijalne udruge drže da bi država dugotrajno nezaposlenima mjesečno trebala davati najmanje 420 eura te da bi morala dodatno financirati sve veće izdatke poput kupovine namještaja ili kućanskih aparata.

Javnost podijeljena

Ulrich Schneider iz socijalne udruge “Paritätische Wohlfahrtsverband” smatra da bi država trebala revidirati kalkulaciju po kojoj se došlo do iznosa od 374 eura. Za ilustraciju navodi primjer po kojem država za troškove pelena mjesečno odobrava 6,93 eura dok je za sladoled ili neki manji obrok tijekom školskih izleta mjesečno dovoljno 1,15 eura. Na prvi pogled je očito da ovi iznosi nisu realni te se postavlja pitanje gdje počinje potreba, a gdje luksuz? Je li sladoled nakon posjeta kinu luksuz ili građansko pravo?

No, s druge strane postoje mnogi koji smatraju da je pomoć za nezaposlene previsoka i da ih zapravo ne motivira na potragu za novim poslom. Primjerice u Berlinu gdje su najamnine stanova još uvijek relativno niske, nezaposleni mjesečno prime, zajedno s potporom za stanova 752 eura.

Mnogi koji su zaposleni u nižem platežnom sektoru (pomoćne prodavačice, frizerke, poslovi u ugostiteljstvu) mjesečno ne zarade mnogo više. Javnost ostaje podijeljena; dok neki drže da „posla ima dovoljno“, drugi smatraju da je osobama koje primaju potporu za nezaposlene onemogućen povratak u „normalni“ život. (jk)