Prošla je intenzivna godina. Ruska invazija Ukrajine bila je geopolitički potres. To je posebno izazvalo ozbiljnu energetsku krizu u EU. No, unatoč našoj ovisnosti o uvozu ruskih fosilnih goriva, nismo popustili pred Putinovim ucjenama. Uspjeli smo popuniti prazninu i dovršili važne reforme kako bismo ubrzali našu energetsku tranziciju. Oni će imati značajan geopolitički utjecaj.

2022. godina bila je obilježena agresorskim ratom Vladimira Putina protiv Ukrajine. Ovaj je rat već prouzročio desetke tisuća smrti u Ukrajini i brojne ratne zločine koje su počinile ruske snage. Budući da nije uspio osvojiti Ukrajinu, Vladimir Putin je odlučio uništiti ju, a posebno njezinu energetsku infrastrukturu, kako bi njezine stanovnike ove zime natjerao da žive u hladnoći i mraku.

Rusko naoružavanje energije

Osim Ukrajine, ovaj je rat također izazvao ozbiljnu energetsku krizu u Europi zbog ruskog naoružavanja energije. Vladimir Putin je očito mislio da će mu velika ovisnost EU-a o uvozu ruske fosilne energije, a posebno plina, omogućiti da podijeli EU, sprječavajući je da aktivno podupire Ukrajinu. Zbog toga je već 2021. počeo ograničavati isporuke ruskog plina u EU unatoč postojećim dugoročnim ugovorima između ruskih dobavljača i europskih kupaca. Potom je zaoštrio ovu politiku ucjenjivanja nakon 24. veljače.

Ta je politika doista izazvala veliku krizu na europskim energetskim tržištima, s cijenama plina koje su prošlog kolovoza premašile 300 eura/MWh na nizozemskom TTF spot tržištu, u usporedbi s oko 20 eura/MWh 2020. Zbog poteškoća francuskih nuklearnih elektrana i ograničena proizvodnja hidroelektrične energije povezana s klimatskim promjenama, također je dovela do ozbiljne krize na tržištu električne energije u EU-u, što je povećalo strah od nestanka električne energije ove zime. Ove kombinirane krize uzrokovale su nagli porast cijena energije za kućanstva i poduzeća, stvarajući ozbiljne ekonomske i socijalne probleme u EU. To je posebno dovelo do straha da se proces deindustrijalizacije EU ubrzava.

Unatoč ovoj energetskoj krizi, nismo popustili pred ucjenama Vladimira Putina i države članice EU-a ostale su jedinstvene, odlučno podupirući Ukrajinu, uključujući i isporuke oružja.

Na energetskom planu, odgovorili smo prošlog svibnja pokretanjem plana RePowerEU. U okviru koji je predložila Europska komisija, države članice EU poduzele su različite kratkoročne mjere za ublažavanje poteškoća kućanstava i poduzeća. Također smo odlučili uvesti embargo na ruski ugljen od prošlog kolovoza i rusku naftu od prošlog prosinca, popraćen ograničenjem cijena izvoza ruske nafte u druge zemlje, što je dovelo do značajnog smanjenja prihoda Rusije od prodaje fosilnih goriva.

Uspjeli smo kompenzirati nedostatak ruskog plina prvenstveno drugim izvorima ukapljenog prirodnog plina (LNG). Uspjeli smo popuniti zalihe za ovu zimu i značajno smanjiti potrošnju plina i struje.

Posebno je zanimljivo primijetiti kako je Njemačka brzo reagirala. Ruski uvoz plina smanjen je s 55 % ukupnog uvoza početkom 2022. na gotovo nulu, a nafte s 40 % na nulu. Označava prekretnicu u odnosima EU i Rusije, koji su do sada bili uvelike uvjetovani energetskim pitanjem.

Kao rezultat toga, trenutačno se cijena plina na europskom spot tržištu vratila na razinu iz veljače prošle godine prije invazije na Ukrajinu, a cijena nafte na razinu iz siječnja prošle godine.

Međutim, cijene energije i dalje su visoke i 2023. obećava da će biti još jedna teška godina u pogledu opskrbe plinom.

Posebno smo odlučili ove godine zajednički kupiti 15% naših zaliha plina i primijeniti ograničenje cijene za plin koji kupujemo kako bismo ograničili pretjerana špekulativna očekivanja na ovom tržištu. Usred ove energetske krize također smo usvojili nekoliko mjera za borbu protiv klimatskih promjena i ubrzali dekarbonizaciju našeg gospodarstva.

Ambiciozniji cilj za EU sustav trgovanja emisijama (ETS)

U tom su kontekstu 18. prosinca zakonodavci EU-a, odnosno predstavnici država članica EU-a i Europskog parlamenta, postigli dogovor o reformi EU sustava trgovanja emisijama (ETS). EU ETS, koji je uspostavljen 2005., pokriva sektore s visokim emisijama CO2 u EU, poput proizvodnje električne energije i topline, energetski intenzivnih industrijskih sektora i komercijalnog zrakoplovstva.

Obuhvaćene tvrtke dobivaju godišnju dodjelu emisija CO2 i na kraju ih mogu trgovati s drugima, postavljajući tako tržišnu cijenu za CO2. Svake godine EU snižava dopuštenu razinu emisija. Ovo je učinkovit način da se zajamči sveukupno smanjenje emisija, osiguravajući da se to učini uz najniže troškove.

Prema novom zakonu EU-a, količina emisija u obuhvaćenim sektorima smanjit će se za 62% do 2030. godine u usporedbi s razinama iz 2005. godine, umjesto 43% prema sadašnjem zakonodavstvu. Također ćemo uključiti sektor pomorskog prometa u EU ETS, čime će EU postati prva jurisdikcija koja je to učinila. Između 2026. i 2034. EU će postupno ukinuti besplatne emisije koje se trenutno daju tvrtkama iz EU-a.

Ovaj mnogo ambiciozniji cilj u okviru EU ETS-a jedan je od ključnih elemenata koji je omogućio EU da podigne svoje ciljeve smanjenja stakleničkih plinova (GHG) na 57% do 2030. u usporedbi s 1990. na COP 27 u Sharm el-Sheikhu.

Novi mehanizam prilagodbe granice ugljika (CBAM)

Međutim, reforma EU ETS-a također povećava rizik da će se energetski intenzivne EU industrije preseliti u zemlje s manje zahtjevnim klimatskim standardima. Takvi potezi, nazvani “curenje ugljika”, ne samo da bi naškodili zapošljavanju u EU-u, nego bi također poništili pozitivan učinak mjera koje EU poduzima za globalnu klimu, jer bi se emisije stakleničkih plinova jednostavno povećale drugdje, kompenzirajući smanjenje u Europi. Za klimu nije važno odakle dolaze emisije, ali ljudi će posvuda trpjeti njihove posljedice.

Curenje ugljika” ne samo da bi naštetilo zapošljavanju u EU-u, već bi i poništilo pozitivan učinak mjera EU-a, jer bi se emisije stakleničkih plinova jednostavno povećale drugdje, kompenzirajući tako smanjenje u Europi.

Zbog toga će jačanje klimatskih pravila EU-a biti povezano s novim mehanizmom prilagodbe granice ugljika (CBAM). CBAM će se primjenjivati ​​na uvoz robe čija je proizvodnja najviše izložena riziku od "istjecanja ugljika": cement, željezo i čelik, aluminij, gnojiva, električna energija i vodik.

Tijekom početnog razdoblja, uvoznici ove robe morat će prijaviti samo emisije stakleničkih plinova ugrađene u njihov uvoz, bez ikakvih plaćanja. Pravo postupno uvođenje CBAM-a odvijat će se između 2026. i 2034., paralelno s gore spomenutim postupnim ukidanjem besplatnih emisijskih jedinica tvrtkama iz EU-a.

Nakon što se stalni sustav uspostavi, uvoznici će morati kupiti CBAM certifikate koji odgovaraju sadržaju stakleničkih plinova u robi uvezenoj u EU. Cijena ovih potvrda bit će određena na temelju tjednog prosjeka cijena emisijskih jedinica EU ETS-a. Ako je cijena ugljika već plaćena u zemlji podrijetla, taj će se iznos oduzeti od CBAM kredita koji se trebaju steći.

Ravnopravni uvjeti između tvrtki iz EU-a i njihovih konkurenata

CBAM je usmjeren na uspostavljanje jednakih uvjeta između europskih tvrtki i njihovih stranih konkurenata u pogledu zahtjeva za emisijama stakleničkih plinova. Stoga to nije protekcionistička mjera i posebno smo pazili da osiguramo da je ovo zakonodavstvo u skladu s pravilima koje je postavila Svjetska trgovinska organizacija (WTO).

Ovom reformom EU-ETS-a, EU ima za cilj odigrati punu ulogu u provedbi Pariškog sporazuma i ograničavanju globalnog zatopljenja na 1,5 °C. U interesu je cijelog svijeta da te mjere zajedno s našim partnerima uspijemo provesti na najbrži i najučinkovitiji način. Isto se može reći i za zakon protiv krčenja šuma koji smo odobrili prošlog prosinca.

U SAD-u, Zakon o smanjenju inflacije (IRA) temelji se na vrlo različitoj filozofiji od one koju smo favorizirali.

Posljednjih je mjeseci američka administracija također poduzela važne korake za ubrzavanje energetske tranzicije Zakonom o smanjenju inflacije (IRA). Međutim, ovo zakonodavstvo temelji se na sasvim drugačijoj filozofiji od one koju smo favorizirali. Ne predviđa određivanje cijena ugljika i uglavnom pruža važne javne subvencije tvrtkama koje proizvode robu koja uključuje zelene tehnologije na američkom tlu.

Ova vrsta akcije kažnjava europske proizvođače u našim trgovinskim odnosima i ne poštuje pravila WTO-a. Ne želimo i ne možemo se upustiti u konkurentsku borbu temeljenu na javnim subvencijama jer bi to štetilo svjetskom gospodarstvu. EU nema fiskalni kapacitet usporediv s onim savezne države u SAD-u i usvajanje politika analognih SAD-u na razini država članica moglo bi fragmentirati naše unutarnje tržište. Aktivno razgovaramo s vlastima SAD-a kako bismo riješili ove razlike u pristupu ovom ključnom pitanju.

U 2023. energetska i klimatska kriza ostat će ključne teme

Godine 2023. ruski agresorski rat protiv Ukrajine, energetska i klimatska kriza te njihove gospodarske i socijalne posljedice ostat će ključna pitanja za EU i svijet. EU će nastaviti podupirati Ukrajinu i odupirati se naoružavanju Rusije ubrzavanjem dekarbonizacije njezina gospodarstva. Također će zahtijevati suradnju s našim partnerima kako bismo stabilizirali globalna energetska tržišta i pomogli najosjetljivijim zemljama da se suoče s posljedicama ovog novog geopolitičkog okruženja.

(ps/sm)