Bivši ministar zdravstva Neven Ljubičić, koji danas svjedoči pred USKOK-om u slučaju "Medikol", otkrio je kako je Medikol dobio pravo na skupu pretragu PET/CT umjesto zagrebačkog KBC-a Rebro.

Kako piše Jutarnji list, Ljubičić tvrdi da je Sanader od njega tražio da odbije zahtjev KBC-a Rebro za nabavu uređaja PET/CT od 21. prosinca 2006. te da im zauzvrat odobri dodatnih 68 milijuna kuna za dogradnju. Ovime je ova dotad nepoznata poliklinika, dobila ugovor s HZZO-om vrijedan 50 milijuna kuna, a 2009. završila je sa zaradom od 17,4 milijuna eura.

Sve je započelo 2005. godine kada Ljubičić dolazi na čelo Ministarstva, u isto vrijeme kada je obnova Rebra već bila veliki državni dug, piše Večernji list. Naime, država je godinu ranije digla kredit od 70 milijuna eura samo za prvu fazu gradnje. Kasnije je bilo potrebno još milijardu i pol kuna pa ponovo 200-tinjak milijuna 2006. godine. Kako je Rebro bilo u dugovima, Ljubičić je, kako tvrdi, tražio da se iz investicijske studije za ovu bolnicu izbriše stavka o skupoj pretrazi PET/CT jer je tada nedostajalo osnovnih stvari kao što su kirurške sale, pa čemu onda kupovati 3 milijuna kuna vrijedan aparat, nastavlja Ljubičić.

Medikol kršio odredbe ugovora?

Kako je Vlada 2006. godine počela poticati javno-privatno partnerstvo u svim segmentima, Ljubičiću je u ruke došla ponuda da se ova pretraga da u ruke privatne poliklinike Medikol. U prvi mah to je izgledalo super - Hrvatska će dobiti uslugu, poliklinika posao i svi zadovoljni. No, Medikol ga je, kaže Ljubičić, molio da direktnom pogodbom dobiju posao, što je on odbio i krenuo s javnim natječajem.

Godinu poslije HZZO obavještava ministra da potražnja za ovom pretragom raste, a svako snimanje je državu koštalo 3000 eura, čime je bilo jasno da se cijela priča mora ubrzati, piše Večernji list. Kako država nije imala novca, jedina logična stvar je bila da se potpiše ugovor za javno-privatno partnerstvo, no na natječaj se javio samo Medikol. Ljubičić tvrdi da nije dao suglasnost za ugovor koji je u studenom 2007. potpisan s ovom poliklinikom. Ugovor je potpisan na 3 godine kako bi se, tvrdi bivši ministar, izbjegla papirologija svake godine, i njime je izvorno Medikolu bilo odobreno 4500 pretraga. No, taj se broj popeo na 11 tisuća, a Medikol se nije držao još jedne ugovorene stvari, a to je otvaranje PET/CT-a u Rijeci, Splitu i Osijeku u 2008. godini.

Raskidiv-neraskidiv?

Neven Ljubičić upozorio je da je ovaj ugovor u svakom trenutku mogao biti raskinut i to najlakše drastičnim snižavanjem cijene usluge, čime Medikolu to onda više ne bi bilo isplativo, a naravno i zbog činjenice da se Medikol nije držao svih pravila igre. Iz Ministarstva danas pak tvrde, da raskidanje ugovora nije bilo moguće jer su skupi izotop potreban za pretragu uvozili iz Italije, dok se on danas proizvodi kod nas. Ministar Darko Milinović tvrdi da bi raskidanjem usluge država morala platiti sudske troškove te da bi građani ostali bez pretrage pa bi morali ići u inozemstvo, piše ovaj dnevni list.

Napominje i da se cijela obitelj Ive Sanadera liječila u Medikolu pa pretpostavlja da su se vlasnik Medikola Ivan Rajković i bivši premijer poznavali. (MJ)

Izvor: Večernji list, 4. travanj 2011., www.jutarnji.hr