Migracije su stare koliko i čovječanstvo. Naše kulture, gospodarstva i društva razvili su se kroz migraciju. Milijuni Europljana pobjegli su od siromaštva i gladi emigrirajući preko oceana kada je rast našeg stanovništva premašio ekonomski rast i mogućnosti. Na ovaj ili onaj način, svi smo mi migranti, a naše obiteljske povijesti odražavaju to. Moj vlastiti djed i otac živjeli su u Argentini prije nego što su se vratili u Španjolsku gdje sam rođen. Doista, deseci milijuna Europljana mogu pratiti svoje korijene u drugim zemljama i na drugim kontinentima.

Danas se u Europi o migraciji prvenstveno govori kao o izazovu. Donekle je to i razumljivo. Javno mnijenje zabrinuto je zbog velikih neregularnih migracija. Svi se sjećamo izbjegličke 'krize' iz 2015. kada je više od milijun, uglavnom Sirijaca, ušlo u EU tražeći zaštitu. Prošle je godine ruski rat protiv Ukrajine izazvao najveće raseljavanje ljudi u Europi od Drugog svjetskog rata, pri čemu je 4 milijuna dobilo privremenu zaštitu. Šire gledano, broj ljudi koji stižu u Europu putem središnjeg Sredozemlja ili zapadnobalkanske rute ponovno je porastao 2022. za 51% odnosno 136%, prema podacima FRONTEX-a, s ukupno 330 000 neregularnih ulazaka u 2022. Kao rezultat toga , prihvatni centri unutar EU popunjeni su više od svojih kapaciteta. Europska javnost s pravom vidi migracije kao zajedničko europsko pitanje koje zahtijeva zajedničke europske odgovore.

Migracija nudi brojne prednosti

Moramo blisko surađivati ​​sa zemljama tranzita i podrijetla koje imaju vlastite interese i prioritete za definiranje zajedničkih interesa i stoga nam je potreban uravnotežen pristup, u kojem poticaji i zakoniti putovi za regularnu migraciju prate nužan rad na jačem upravljanju granicama i povratku.

Prednosti legalne migracije

Za početak, sigurna i zakonita migracija korisna je za sve: migranti pomažu u rješavanju potreba tržišta rada i potiču gospodarski rast u zemljama odredišta. Zemlja koju najbolje poznajem, Španjolska, ne bi mogla održati svoj društveno-ekonomski sustav bez desetaka tisuća migranata koji svake godine dolaze iz Latinske Amerike. Općenitije, svi znamo da su demografski trendovi u Europi takvi da su nam potrebni migranti na tržištu rada – i tako će biti iu budućnosti.

Migranti također podupiru obitelji i zajednice kod kuće. Razmotrite samo pitanje doznaka. Samo u 2022. godini zemlje s niskim i srednjim dohotkom primile su 626 milijardi dolara doznaka, prema podacima Svjetske banke. To je više od tri puta veći od ukupnog iznosa službene razvojne pomoći! Mnoge zemlje i zajednice kritično ovise o tim doznakama. Na primjer, na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi zemlje su 2022. godine primile 63 milijarde dolara doznaka, au podsaharskoj Africi to je bilo 53 milijarde dolara.

Prisutnost stranih studenata na europskim sveučilištima također je glavni čimbenik inovacija i „meke moći” za zemlje i regije koje mogu privući te studente.

Prepoznajući prednosti redovitih migracija i mobilnosti, također je važno prihvatiti osnovnu činjenicu da možemo očekivati ​​više migracija u godinama koje dolaze. U cjelini, mi u Europi smo sve stariji i sve manje u odnosu na susjedne zemlje, a posebno u odnosu na Afriku. Brojke su jasne: kako raseljavanje potaknuto klimatskim promjenama, sukobima i prirodnim katastrofama doseže rekordne brojke (više od 100 milijuna u 2022. prema UNHCR-u), razina migracija samo će rasti. Često sam ukazivao na sve veći jaz između dviju obala Sredozemlja, kako u gospodarskom tako iu demografskom smislu, te na potrebu da se on pokuša zatvoriti.

Neki nastoje odgovoriti na te trendove uglavnom fokusirajući se na jačanje granica i izgradnju ograda. Naravno, svaka država ili politička zajednica treba moći odlučiti tko ulazi na njezin teritorij. Granice treba štititi, inače više nisu granice. Ali zidovi nikada neće biti dovoljno visoki da samo 'drže ljude vani'. I nitko ne može prihvatiti scene u kojima se ljudi utapaju dok pokušavaju prijeći Sredozemno more – to se protivi našoj ljudskosti. Dakle, pravo pitanje nije zaustaviti se, nego kako upravljati migracijom, na način koji je politički i društveno održiv i koji odražava i naše vrijednosti i naše interese.

Uoči Europskog vijeća 9. i 10. veljače Komisija je iznijela niz operativnih prijedloga za kratkoročno i srednjoročno razdoblje koji pokrivaju unutarnju i vanjsku dimenziju migracije.

Svakako je točno da nam je potreban snažniji politički okvir za rješavanje svih aspekata nezakonitih dolazaka, balansirajući između odgovornosti i solidarnosti. U tu je svrhu Komisija 2020. iznijela niz prijedloga u sklopu Novog pakta o migraciji i azilu. Međutim, dobro je poznato da se stavovi država članica o tome razlikuju - i trebat će vremena da se pronađe potreban konsenzus. Doista, od Europskog vijeća u Tampereu 1999., Europa se nije uspjela dogovoriti o stvarnoj zajedničkoj migracijskoj politici. Ovaj trajni nedostatak dogovora među nama također znači da je politički naglasak sada na onome što vanjska dimenzija može postići.

Kako najbolje surađivati ​​s našim partnerskim zemljama po pitanju migracija?

Po definiciji, migracija od nas zahtijeva suradnju sa zemljama podrijetla i tranzita. A jedini način za postizanje naših ciljeva je duh suradnje i međusobnog poštovanja. To znači pronaći pravu ravnotežu između većeg broja rezultata u smanjenju nezakonitih odlazaka i povećanja povratka, uz prepoznavanje interesa partnera i rješavanje temeljnih uzroka nezakonitih migracija.

To zahtijeva od nas da slušamo partnere, poznavajući njihove interese i uzimajući ih u obzir. Na primjer, mnogi naši partneri na jugu zabrinuti su da im uskraćujemo liječnike, medicinske sestre i druge kvalificirane stručnjake (rizik od 'odljeva mozgova'). Također su nam potrebni pravi poticaji koji će poduprijeti našu suradnju i prepoznati da je prisilne mjere najbolje koristiti umjereno, čuvati ih kao posljednje sredstvo.

Ako tražimo više od naših partnera, također moramo biti u mogućnosti ponuditi više: ne samo financijski već i odgovarajući na njihovu želju da maksimiziraju dobrobiti migracije za njihov vlastiti rast. Zakonita migracija, mobilnost i komplementarni putovi važni su elementi. U tom kontekstu, predanost država članica pružanju pravnih putova za zaštitu pomaže poduprijeti naš kredibilitet.

Pozitivno je što je za 2023. 17 država članica EU-a zajednički obećalo gotovo 16.000 mjesta za preseljenje i 13.200 mjesta za humanitarni prihvat. To znači da će EU osigurati gotovo 29.000 mjesta za sigurne i legalne putove do zaštite (pored onih koji uđu u postupak azila). To nije dovoljno, ali je pozitivna poruka koju moramo graditi.

Kada je riječ o našem radu na rješavanju temeljnih uzroka neregularnih migracija, to uključuje rješavanje složenih razloga koji ih pokreću, uključujući ekonomske (siromaštvo, nejednakost, nedostatak mogućnosti), ekološke (klimatske promjene, ekološke katastrofe, pritisak na prirodne resurse) , sigurnosni (dugotrajni sukobi, kriminal i bande) ili politički (autoritarni sustavi, kršenja ljudskih prava, nepostojanje vladavine prava, korupcija).

Rješavanje ovih temeljnih uzroka nije lako niti se može učiniti brzo. Ali to je apsolutno neophodno i imamo mnogo alata EU-a za ulaganje u obrazovanje, poslovne prilike i brže otvaranje radnih mjesta (NDICI, Global Gateway itd.). Također moramo najbolje iskoristiti našu diplomatsku imovinu, uključujući Delegacije EU-a i raditi kao tim Europa sa državama članicama, šaljući jasne signale partnerima o prednostima suradnje s EU-om na području migracija.

Neki neposredni prioriteti uključuju

Produbljivanje naše suradnje s ključnim zemljama porijekla i tranzita, naime Bangladeš, Pakistan, Egipat, Maroko, Tunis, Libija, Nigerija i Irak. Trebalo bi pokušati smanjiti ukupan broj neregularnih odlazaka. To će zauzvrat zahtijevati ambicioznije legalne putove migracije kao što su partnerstva za talente, inicijativa Komisije za rješavanje problema s nedostatkom vještina i jačanje suradnje s trećim zemljama u području migracija.

1.Pokretanje novih partnerstava za borbu protiv krijumčarenja s Tunisom i Egiptom, nadovezujući se na uspjehe u Maroku, Nigeru i na Zapadnom Balkanu, s ciljem smanjenja broja opasnih prelazaka i uništavanja poslovnog modela krijumčara.

2.Rad sa državama članicama na proširenju mogućnosti za legalne putove i preseljenje duž svih glavnih migracijskih ruta.

3.Korištenje naših operacija ZSOP-a (na primjer EUCAP Niger i EUBAM Libija) za intenziviranje rada na izgradnji kapaciteta osoblja zemalja domaćina i upravljanja granicama, u bliskoj suradnji s FRONTEX-om.

Migracije su sve više ključni element u našoj ukupnoj vanjskoj politici, kao što ću ovoga tjedna naglasiti europskim čelnicima. Da bismo uspjeli, potreban nam je uravnotežen pristup koji naglašava pojam partnerstva. I imajte na umu da se, u srcu, radi o ljudskim bićima koja se kreću, kao što su to činila stoljećima.

Josep Borrell, visoki predstavnik Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku / potpredsjednik Europske komisije