Najneodgovornije se u Hrvatskoj prema okolišu ponašaju mladi od 15 do 24 godina, pokazalo je istraživanje Nacionalni indeks sreće te pozvalo na veću ulogu obrazovanja u promicanju ekološke svijesti u školama, sveučilištima i kroz medije.

Od početaka istraživanja NIS-a opća razina sreće polako, ali sigurno, pada i u kolovozu je iznosila 62 boda. Najkritičnija komponenta indeksa ekološko ponašanje na prelomnoj je točki od 50 boda što zvoni na uzbunu. Najmanje se brinu za okoliš mladi zato što su neobrazovani, iznenađenje je i neodgovornost najstarijih, stoga ne čudi da samo 10 posto Hrvata zna kako okoliš utječe na zdravlje i sreću i da o njemu valja brinuti.

Hrvati ugrožavaju okoliš sve više, pa im je život sve lošiji

• Najstariji i najmlađi najmanje mare za okoliš, žene su svjesnije od muškaraca
• Trećina Hrvata misli da okoliš nema nikakav utjecaj na zdravlje, a to misli čak 50 posto
najmlađih Zagrepčana
• Samo 10 posto Hrvata zna da okoliš utječe na zdravlje i sreću te da o njemu valja brinuti.
• Razina od 2.500,00 kuna ukupnih prihoda kućanstava mjesečno donja je granica nakon koje
reagira ekološka savjesnost.

Kad trećina populacije jedne zemlje misli da stanje okoliša uopće ne utječe na njihovo zdravlje, a mladu generaciju na kojoj “svijet ostaje“ uopće nije briga za okoliš, onda ta zemlja ima veliki problem. Riječ je, nažalost, o Hrvatskoj čiji su građani, pokazuje istraživanje Nacionalni indeks sreće (NIS), ekološki nesavjesni i nesvjesni.

Priroda pamti pa vrati

Uobičajena komponenta indeksa ekološko ponašanje sastoji se od sedam odgovora koji daju općenitu sliku o tome kako se Hrvati odnose prema okolišu. No, relativno visoka razina kod odvajanja PVC ili staklene ambalaže, nažalost, ne znači visoku ekološku savjesnost građana već razlog može biti zarada od prodaje ambalaže. Odgovori ukazuju na to i da građani štede vodu, no to može biti više povezano s troškovima potrošnje vode, a ne rezultat savjesnog ekološkog ponašanja. Hrvati rijetko skupljaju i posebno odlažu stari papir, a vjerojatno bi to radili češće da imaju
kontejnere za odvajanje u blizini mjesta stanovanja. Razdvajanje organskog od neorganskog otpada potpuno im je nepoznata aktivnost, a ne koriste se ni štednim žaruljama pretpostavljamo zato što su skuplje od običnih.

Hrvati rijetko dobrovoljno čiste prirodu zato jer je tih akcija relativno malo ili zato što one zahtijevaju veće oportunitetne troškove zbog vremena provedenog u čišćenju. Ipak, dobrovoljno čišćenje prirode značajno je prisutnije u manjim sredinama (do 2000 stanovnika), a radije to čine oni između 35 do 64 godina negoli mlađi.

Granica reakcije: 2.500 kuna mjesečno

U pogledu regionalne ekološke savjesnosti Zagrepčani prednjače u odnosu na sve ostale regije, a najnesvjesniji su u Lici, Kordunu i Baniji. U odnosu na veličinu naselja značajno bolji odnos prema ekologiji imaju gradovi, što je očekivano zbog više razine obrazovanja. Iznenađuje da stariji građani, iznad 65 godina starosti, iako bi trebali biti iskusni i mudriji, imaju statistički značajno manje prisutnu ekološku savjesnost u odnosu na sve druge dobne skupine.

Ni najmlađa skupina osoba od 15 do 24 godina starosti ne može se pohvaliti da ima razvijeno ekološko ponašanje, što je zabrinjavajuće jer ukazuje na nedostatke kućnog, ali i odgoja u obrazovnom sustavu. Odgovori su pokazali da se žene značajno više koriste javnim prijevozom ili biciklima umjesto automobilima, štedljivije su s vodom, dok se muškarci više uključuju u dobrovoljne akcije čišćenja prirode.

Iako na savjesno ekološko ponašanje, osobito ono koje izaziva zanemarive troškove, ne bi trebali utjecati prihodi, NIS je pokazao kako je razina od 2.500,00 kuna ukupnih prihoda kućanstava donja granica nakon koje reagira ekološka savjesnost.
Komponenta ekološkog ponašanja samo je uvid u ekološku (ne)savjesnost, no ne može se razlučiti zašto je tome tako.Zbog toga smo u sklopu NIS-a postavili dodatna pitanja o tome što Hrvati misle tko bi im trebao osigurati kvalitetan i zdrav okoliš, utječe li stanje okoliša na njihovo zdravlje, kako vide budućnost Hrvatske vezano uz stanje okoliša, kakav će utjecaj ono imati na njih osobno i tko će u budućnosti najviše utjecati na poboljšanje stanja okoliša u Hrvatskoj. Upravo su odgovori na ta pitanja ukazala na prave dimenzije ekološke nesavjesnosti i nesvjesnosti.

Na mladima ostaje

Na pitanje Tko bi trebao osigurati kvalitetan i zdrav okoliš za sve nas? najveći dio odgovara: svaka pojedina osoba (76 posto), država (66 posto), tvrtke onečišćivači (46 posto) te udruge u području zaštite okoliša (40 posto). Zanimljivo je da u dobnoj skupini od 35 do 44 godina to smatra 84 posto ispitanika, u dobnoj skupini od 55 do 64 godina 73 posto ispitanika, a taj je udio najmanji kod dobne skupine od 15 do 24 godina i iznosi 60 posto.

To nas može navesti na zabrinjavajući zaključak da se mladi ponašaju “najneodgovornije“ od svih dobnih skupina i da odgovornost žele prepustiti nekom drugom. Takav rezultat ostavlja još puno prostora da se mladi kroz obrazovne programe, formalne i neformalne, senzibiliziraju za pitanja okoliša, koja će onda možda i imati za posljedicu savjesno i odgovorno ponašanje. Kao što smo i prije naveli ne postoji izravna veza između znanja i akcije, a teško je ocijeniti koliki bi mogao biti utjecaj različitih medija te kolika je uspješnost različitih kampanja koje se provode.

Drugo dodatno pitanje bilo je Što mislite na koji način stanje okoliša utječe na vaše zdravlje? Ono je trebalo ispitati razumijevanje složenih interakcija između ljudi i okoliša kroz propitivanje znanja o učincima stanja i kvalitete okoliša na zdravlje. Prilično je poražavajuće vidjeti da čak trećina ispitanika misli kako stanje okoliša nema nikakav utjecaj na zdravlje i da čak 16 posto ne može procijeniti postoji li ikakav učinak na zdravlje. Četvrtina ispitanika smatra kako postoji djelomično negativan utjecaj, dok njih desetina smatra da stanje okoliša u Hrvatskoj ima vrlo pozitivan utjecaj na zdravlje. Podjednako velik udio ispitanika (oko 8 posto) misli da će se stanje okoliša vrlo negativno odraziti na zdravlje, odnosno djelomično pozitivno. Taj se rezultat ne razlikuje značajno između različitih dobnih skupina ispitanika.

Zanimljivo je da čak 50 posto najmlađih ispitanika Zagreba misli kako kvaliteta okoliša ne djeluje na njihovo zdravlje, dok skoro 14 posto ispitanika mladih iz sjeverne Hrvatske izražava stav da okoliš vrlo negativno utječe na njihovo zdravlje. Najviše povjerenja u pozitivan utjecaj okoliša na zdravlje pokazuju mladi ispitanici Slavonije (19 posto) i Dalmacije (18 posto).

Opasna nesigurnost

Na treće dodatno pitanje o budućnosti stanja okoliša podjednak broj građana ocijenio je lošijim, boljim ili istim, a čak njih 27 posto to nije moglo procijeniti. Ovakvi odgovori ukazuju na nesigurnost ispitanika u pogledu procjene budućnosti, ali i na slab interes za tu temu. Ovdje je zanimljivo primijetiti da gotovo u svim dobnim skupinama (osim 25-34 godina) veći udio ženskih ispitanika ocjenjuje kako će budućnost biti lošija nego sada. Polovica najmlađih ispitanika iz Slavonije uvjereno je da će u budućnosti biti lošije nego sada, dok u ostalim dobnim skupinama ne postoje tako velike razlike između pojedinih regija.
Stoga ni najveći dio Hrvata ne može procijeniti kakav bi utjecaj okoliša na njih u budućnosti mogao biti (33 posto). Da bi utjecaj mogao biti vrlo ili djelomično negativan smatra 30 posto, a njih 23 posto smatra da bi utjecaj mogao biti djelomično ili vrlo pozitivan. Odgovori na ovo pitanje ponovno ukazuju na odvojenost građana od ovog problema, odnosno nedovoljnu osviještenost te nesigurnost u procjeni budućnosti.

Tehnološki optimisti

Na pitanje što će u budućnosti najviše utjecati na poboljšanje stanja okoliša u Hrvatskoj građani odgovaraju: “učinkovito provođenje pravnih propisa u području zaštite okoliša” (43 posto), zatim “promjena ponašanja pojedinca koje je prihvatljivo za okoliš” (28 posto), “donošenje pravnih propisa u području zaštite okoliša” (14 posto), dok je najniže ocijenjen doprinos “novih, ekološki prihvatljivih tehnologija” (8 posto). Istraživanja u svijetu su pokazala da su tzv. “tehnološki optimisti” najmanje spremni na promjenu svog ponašanja prema okolišu, stoga bismo mogli zaključiti kako još uvijek preostaje veliki dio stanovništva na koji se može utjecati u cilju savjesnog i odgovornog ponašanja prema okolišu - obrazovanjem, društvenim normama i institucijama, ali i novčanim poticajima/kaznama. (PS/JK)