Prije nego li odgovorimo na to pitanje, evo nekih objašnjenja na što se misli kad se kaže kružno gospodarstvo, kružno gospodarenje, kružna ekonomija ili cirkularna ekonomija odnosno na engleskom circular economy.

Što je to kružno gospodarstvo?

U linearnoj ekonomiji, u kojoj dobrim dijelom još uvijek živimo, stvari idu ovako (pogledajte i sliku koja to ilustrira):

Iz prirode uzmemo što nam treba, na primjer rude, sirovine, materijale, zrak, vodu, plodno tlo, energiju i sl. i onda od toga napravimo neki predmet koji nam treba (ili mislimo da nam treba). Odjeću, obuću, hranu, namještaj, automobil, mobitel, kuću… Taj predmet koristimo dok možemo (ili želimo), i onda ga odbacimo kao neupotrebljivi otpad.

To je najstrašniji scenarij i trebalo bi ga sasvim napustiti. Čovječanstvo si ga jednostavno više ne može priuštiti. Netko će reći, ali ja platim da netko preuzme moj otpad i nekako ga negdje zbrine. Istina je, platite, ali kad se gleda planet Zemlja u cjelini, kad se gleda ljudski utjecaj na okoliš i što mi to ostavljamo u naslijeđe svojim potomcima, jednostavno ne postoji primjerena cijena za proizvodnju otpada. Nema tih novaca kojima možemo nadoknaditi štetu. Ovo ne treba posebno elaborirati. Dovoljno je sjetiti se prizora otoka plastike koji kruže oceanima.

Veliki pacifički otok smeća otkriven je 1997. godine, a danas se njegova veličina procjenjuje na 1,6 milijuna kvadratnih kilometara. Koliko je to tih 1,6 milijuna kvadratnih kilometara? Evo kako si to možemo predočiti. Kopnena površina Hrvatske je 56.594 kvadratna kilometra. I cijela bi bila prekrivena smećem. I bila bi samo kap u moru ovog otoka plastike. Pogledajte na karti na primjer kolika je Francuska i onda joj dodajte još dvije takve Francuske, eto toliki je taj otok smeća. A nije jedini. Navodno postoje još četiri. Nije li to strašno?

Primjera ima još. Jeste li se ikad upitali gdje završi sva ona neprodana odjeća iz dućana? Dobar dio završi najsušoj pustinji na svijetu. U pustinji Atacama u Južnoj Americi svakodnevno rastu brda sačinjena od odjevnih predmeta. Ti odjevni predmeti nisu biorazgradivi, sadrže umjetna vlakna i razne štetne boje, a proizvedeni su u siromašnim dijelovima svijeta u uvjetima upitne zaštite na radu i još upitnije zaštite okoliša. Teško je o tome na taj način razmišljati, ali proizlazi da svaki put kad kupimo neku jeftinu majicu, pomogli smo da se praksa jeftine i brze mode održava i dalje.

Linearna ekonomija je nešto što uistinu više ne bi trebalo postojati.

Sljedeću mogućnost koju imamo je ekonomija recikliranja. Pogledajte sliku koja to ilustrira. U ekonomiji recikliranja o kojoj se toliko priča i koju se toliko zagovora, stvari su tek nešto bolje od onih u linearnoj ekonomiji. I tu iz prirode uzmemo resurse i od toga napravimo ono što nam treba, a kad to više ne možemo ili ne želimo koristiti, rastavimo na neke sastavne dijelove i recikliramo ih, to jest od njih napravimo to isto (staklena ili plastična boca, reciklirani papir i slično) ili nešto drugo. Kako i koliko to u praksi funkcionira veliko je pitanje. Mnogi materijali se ne mogu reciklirati, ili je njihovo recikliranje izuzetno skupo, ili prilikom tog recikliranja nastaje više štete nego koristi, ili reciklirani materijal više nema toliko upotrebljiva svojstva kao što je to imao izvorni materijal…

U današnje vrijeme moramo biti svjesni činjenice da oslanjati se na ideju „nema veze, budemo mi to reciklirali“ više nije dovoljno. Moramo promijeniti pristup i način razmišljanja i prijeći na kružno gospodarstvo. U kružnom gospodarenju sve bi trebalo osmišljavati i raditi tako da stvari nikad ne postanu otpad, da se uvijek mogu u nekom obliku ponovno upotrijebiti. Pogledajte ilustraciju.

Kružno gospodarenje nije novi koncept. Postojalo je puno prije nego što smo se vi i ja rodili. Kad promotrite seosko dvorište od prije sto ili više godina, u njemu nije bilo otpada. Sve se je koristilo, sve se je iskoristilo do krajnjih granica, a kad je postalo sasvim neupotrebljivo, vraćeno je prirodi da ona to ponovno upotrijebi.

Kako stvari stoje, morat ćemo se vratiti na ekonomiju seoskog dvorišta. Ne mislim doslovno već po principima – ništa se ne proizvodi ako nije nužno, ništa se ne baca ako nije postalo sasvim neupotrebljivo.

O kružnom gospodarstvu ćete pronaći dosta literature, na našem jeziku nešto manje, na engleskom cijeli ocean. No, nije se lako u svemu tome snaći. Evo nekih pristupa:

• Proizvodnja na zahtjev, onda kad za proizvodom postoji potreba. Ovime se izbjegava skladištenje i odbacivanje neprodanih predmeta
• Digitalizacija svega što se digitalizirati može. Ovime se izbjegavaju fizičke arhive, papir, police, spisi
• Produženi vijek trajanja proizvoda, a ne da vam čim istekne garancija počnu prvi kvarovi
• Olakšana ponovna upotreba (pomoću popravaka, poboljšanja na proizvodu, ovo je moguće na primjer za namještaj, informatičku opremu, strojeve i alate)
• Proizvodi modularnog dizajna tako da se pojedini dijelovi mogu zamijeniti istima ili boljima
• Najam umjesto posjedovanja (automobila, kampera, jedrilice, prikolice za prijevoj robe)
• Ekonomija dijeljenja za ono što ne koristimo stalno, automobil, poljoprivredni strojevi, roštilj, kosilica za travu, haljina za svečanu prigodu …

Može li i udruga doprinositi kružnom gospodarstvu?

I naposlijetku, pitanje iz naslova, može li vaša mala skromna lokalna udruga doprinositi razvoju kružnog gospodarstva? Najkraći odgovor bi bio, može, itekako. Razvoju kružnog gospodarstva može doprinositi svaki pojedinac, a udruga onda može još i više. Naime, svaka udruga okuplja više pojedinaca, svaka udruga je kupac raznih proizvoda i usluga, ima kontakte s javnošću, izložena je pogledima javnosti pa onda ima i utjecaj na tu javnost. A kupci su ti koji drže novčanik u rukama i odlučuje kako će ga upotrijebiti.

Samo je pitanje želi li neka udruga u tome sudjelovati i želi li tražiti načine kako.

A sad sasvim konkretno, što udruga može učiniti? Krenite od sebe. Promotrite što radite, gdje to radite i kako to radite. Zatim tražite načine kako trošiti manje stvari, manje energije i proizvoditi manje otpada.

Primijeniti se mogu oni poznati 5R. Radi se o refuse („ne hvala, ne trebam plastičnu vrećicu“), reduce („ne hvala, ovo nam je dovoljna količina“), reuse („ne hvala, ne trebam plastičnu vrećicu, imam svoju“), repurpose („ovaj stolac će nam sada biti stalak za cvijeće“) i recycle, odnosno odbij, smanji, ponovno upotrijebi, prenamijeni i naposlijetku recikliraj.

Promotrite u kakvom prostoru radite, je li vam zapravo prevelik, kakvu rasvjetu imate, curi li stalno pomalo voda iz vodokotlića, jesu li prozori zabrtvljeni, imate li sjenila da se zaštitite od sunca i smanjite potrebu za hlađenjem prostora?

Koliko papira trošite, na što ga trošite i možete li to smanjiti? Prođite kroz svoje poslovne procese, ukinite nepotrebne tokove informacija, nepotrebna arhiviranja, digitalizirajte ono što možete.

Naručujete li obroke u ured? Od kuda dolaze ti obroci, možda iz drugog dijela grada, upitajte se koliko samo dostavljač pri tome potroši goriva, zagadi zraka i napravi gužve u prometu, a mogli biste naručiti iz zalogajnice preko puta i sami odšetati po ručak? U čemu dolaze ti gotovi obroci i što radite s tom ambalažom? Kamo odlažete stiroporne i plastične posudice? Na godišnjoj razini nisu to male količine. Možda biste mogli dogovoriti da vam ih dostavljaju u vašoj ambalaži koju možete oprati i ponovno upotrijebiti?

Organizirate li događanja, kako to izgleda? Tiskate li letke koji završe u smeću, je li lokacija pristupačna javnim prijevozom, dijelile li reklamne majice koje nikome ne trebaju, u čemu nudite hranu i piće, kako travnjak izgleda nakon što vaše događanje završi?

Kakve poslovne poklone nudite? Ima li tu prostora za kreativnija rješenja? Umjesto fizičkih stvari možda možete ponuditi usluge i doživljaje kojima se stvaraju uspomene.

Potaknite druge da razmišljaju slično, da vam se pridruže, napravite plan smanjenja upotrebe plastike, kupujte lokalno, uključite se donošenje politika očuvanja okoliša, sudjelujte u raspravama, odborima i stručnim timovima, posadite stablo ili barem cvijet.

Ovo su bili samo neki primjeri i samo neke ideje, napravite ono što možete. To što ne možete spasiti cijeli svijet nemojte koristiti kao izgovor da ne poduzimate baš ništa.

Olga Štajdohar Pađen