Od nestašice radnika do nestašice riže: Kako uvoz stranih radnika mijenja Hrvatsku?
Negativni demografski trendovi već godinama pogađaju Hrvatsku, a najveći problem predstavlja pad fertiliteta. Iako je depopulacija problem u cijelom zapadnom svijetu, Hrvatska sa svojim negativnim trendovima u tome prednjači zbog dobne strukture stanovnika i iseljavanja.
Po statistici smo među deset najstarijih zemalja jer su nam svi demografski procesi negativni, istaknuo je demograf Marin Strmota za Špicu s Macanom. Trenutni negativni trendovi upućuju na to da će kroz deset godina u Hrvatskoj biti negdje oko 200 tisuća stanovnika manje, samo zbog pada fertiliteta, ne računajući migracije.
S druge strane, iako brojke izdanih dozvola u medijima prikazuju kako je trend uvoza stranih radnika u značajnom porastu zadnjih nekoliko godina, realna slika je nešto drugačija. „Broj izdanih radnih dozvola koji se po medijima vrte je nerealan – za svako produženje radne dozvole, promjenu poslodavca i za svaki sezonski posao izdaje se nova radna dozvola istom radniku. Na primjer jedan radnik u godini dana promjeni tri poslodavca i dobije tri različite radne dozvole, te je stvaran broj stranih radnika manji od broja izdanih dozvola“, napominje Ivan Suhanek, direktor TH Consultinga – agencije specijalizirane za posredovanje u zapošljavanju stranih radnika. Procjenjuje da je u ovom trenutku u Hrvatskoj oko 130 tisuća stranih radnika. Uzimajući u obzir stvarni broj stranih radnika, pad u potražnji kod poslodavaca i ono najbitnije, činjenicu da većina radnika ne planira dugoročno ostati u Hrvatskoj i ovdje zasnovati obitelj – strani radnici ne utječu dovoljno na demografsku sliku Hrvatske kako bi ona krenula u pozitivnom smjeru.
Najviše stranih radnika u Hrvatskoj još je uvijek s područja Balkana, više od pola, dok ih je iz Azije oko 30 posto - oko 40 tisuća od kojih je najviše radnika iz Nepala - oko 25 tisuća.
Nepalci najčešće rade pomoćne poslove – poljoprivreda, ugostiteljstvo, proizvodne linije, prehrambena industrija, građevina i drvna industrija i cijenjeni su kao radnici.. Ti poslovi su kod nas najmanje plaćeni i ne možemo si priuštiti strane radnike s nekog drugog područja, objasnio je Suhanek i nadodao kako s druge strane, npr. Filipinci, koji bi nam običajima i kulturom, bili zanimljivi biraju svoja radna mjesta širom svijeta i ne prihvaćaju bilo kakav posao jer ne žele raditi za nisku plaću.
Strmota napominje kako je radnicima iz Azije izuzetno teško integrirati se u naše društvo, s obzirom na to da dolazimo iz različitih kultura. Jedan od najvećih problema kod integracije su jezične barijere.
Trebali bi stvoriti njihovu infrastrukturu kod nas, kao što su naši ljudi stvorili u Njemačkoj, istaknuo je i zaključio kako se u to treba uključiti cijelo društvo zato što samo donošenje novih zakona neće ništa značajno promijeniti niti po pitanju stranih radnika, niti demografskih kretanja.
Zanimljivo je kako jezične barijere nisu uvijek problem, nekad idu u korist i radnicima i poslodavcima.
Ljudi vole imati čistačice iz Nepala jer ne govore naš jezik i ono što vide, uglavnom nemaju kome reći, spomenuo je Suhanek. Kod kulturoloških razlika možemo istaknuti i prehrambene navike koje su drugačije kod Azijata, zbog čega se trenutačno susrećemo s nestašicom riže koja je njihova glavna namirnica. Potrošnja se povećala, imamo tvrtke u kojima je 50, 60 ili 100 radnika iz Azije i tamo se riža naručuje na palete jer jedu rižu dva puta dnevno, rekao je.
Kako bismo promijenili negativan trend demografije u Hrvatskoj, trebamo razrađenu strategiju napominje Strmota.
To je nadnacionalna i nadpolitička tema, nema lijeve i desne demografije. Trebamo strategiju – hoćemo li se fokusirati na Hrvate, uvoz stranih radnika, obrazovanje? Sve to trebamo dugoročno razraditi, a ne od mandata do mandata jer su prekratki. Demografija ne prašta, zaključio je.
PS/SM
