Vlasništvo nestaje kao pojam i u teoriji i u praksi – najbolja ulaganja bit će u zlato i srebro, ali i zdravlje

Više nego ikada u protekla dva desetljeća koliko je na globalnoj sceni i futurologija kao ozbiljna gospodarska aktivnost priznata i primjenjivana, postavlja se pitanje što donosi budućnost, što nas to čeka?

Sasvim razumljivo jer izlazimo lagano, ali sigurno iz dvogodišnje krize uvjetovane pandemijom covida 19, u stanju smo gospodarske krize točnije recesije (za one hrabre koji žele to priznati), nad glavama nam visi strepnja globalnog rata zbog sukoba Rusije s Ukrajinom, a sve što smo do sada znali i primjenjivali – čini se da stoji na nesigurnim temeljima. Ako je povijest naša učiteljica, onda trebamo dobro pogledati unatrag, da bi dobili odgovore za naprijed.

Svaki ekonomski i društveni poredak, stanje i sadržaj podložni su mijeni, ciklično doživljavaju svoje promjene od stvaranja do propadanja, ništa drugačije nije niti sada. S druge strane sve što očekujemo da se može dogoditi s ekonomijom, pada u vodu ako ne uzmemo snažan čimbenik tehnologije i njezinog utjecaja, više nego ikada ranije, na naše živote, ali i gospodarski život. Na snazi je sada također više nego ikada ranije čisti darvinizam, moć prilagodbe, moć ostaviti stare navike (pred novim sustavom i uvjetima u kojima živimo) po strani i da usvajamo nove. 1968 godine američki atletičar Richard Fosbury izveo je skok u vis leteći preko ljestvice leđnim stilom, suprotno svim do tada (nožne škarice, prsno skakanje i slično) stilovima. On je stvorio, usvojio i predstavio novu naviku skakanja u atletici, kao i cijeli svijet nakon njega, a od 1968. godine do danas nije osvojena niti jedna medalja kod skoka u vis, osim na taj, Fosbury „leđni“ način preskakanja. U danima pred nama svi se moramo zapitati kako će i kada uslijediti naš Fosburyev trenutak. Tu prije svega mislimo na svoj život, a onda i utjecaj kojega ćemo (iskreno se nadam pozitivno) ostvariti na živote drugih ljudi. Tada puno lakše možemo doći i do odgovora kakva nas budućnost čeka i što nam dolazi, jer smo odučili veliki dio onoga što nam slijedi sami kreirati ili barem su-kreirati bilo u svom mikro egzistencijalnom prostoru ili puno šire – objašnjava futurologinja Sanela Dropulić, idejna začetnica poslovne zajednice Osjeti Hrvatsku www.osjetihrvatsku.hr, specijalizirana za futurologiju poduzetništva i socijološke odnose.

Najveća investicija današnjice protezat će se u dva pravca – plemeniti metali (zlato i srebro) i zdravlje. Ostanimo kod ovog potonjeg, poručuje Sanela Dropulić.

Zdravlje je kao novac. Kad ga imaš, ne razmišljaš o tome, kad ga nemaš, to je jedina misao. Danas se svakih 80tak dana udvostruči znanje vezano uz medicinu i zdravlje. Govorimo o znanju koje se praktično primjenjuje, a teorijski razvija od ispitivanja u laboratorijima, kroz stručne medicinske knjige, publikacije, te na koncu i kroz predavanja...Život i kvaliteta života su se poboljšali i produljili, u odnosu na početak 19. stoljeća višestruko. Ne samo kod ljudi, nego i gotovo svih životinja s nama. Na primjer naši kućni ljubimci od zlatne ribice do mačke imaju čak 100 posto dulji život sada nego svega nekoliko desetljeća prije. Stoga će najveća investicija koju možete imati u privatnom životu biti očuvanje tog istog života na način da čuvate i brinete o svom zdravlju. Ne samo da bi vas dugo i kvalitetno služilo, nego zbog činjenice da je liječnika (i ostalog medicinskog osoblja) sve manje, a zdravstvene usluge bit će sve skuplje i nedostupnije većini stanovnika – smatra futurologinja Sanela Dropulić, idejna začetnica poslovne zajednice Osjeti Hrvatsku www.osjetihrvatsku.hr.

Ova stručnjakinja ističe da u promatranju budućnosti kroz prizmu futurologije, iznova i iznova dolazi do izražaja lijepo složena misao Petra Preradovića „Stalna na tom svijetu samo mijena jest!“

Ili kako se kraće kaže, desetljećima se ništa nije događalo, a sada se u nekoliko tjedana događaju desetljeća. Nedostaje nam kronično vremena da na sve odgovorimo, ne možemo uloviti uopće korak s vremenom koje nezaustavljivo ide, kao i promjenama koje se zbivaju oko nas, te naša budućnost uvelike ovisi koliko ćemo uspjeti kvalitetno i brzo reagirati na njih (podjećam na brzinu reakcije naše vlasti prilikom pada bespilotne letjelice u Zagrebu). Jeftinije, brže i što dostupnije – danas su imperativ, u kojemu umjetna inteligencija može uloviti korak, ali ne i čovjek. Na primjer, da se poslužimo crnim humorom – zbog svega što nam se događalo u posljednje dvije godine gotovo da nije bilo banke koja nije tiskala novac – prilagodljivo i brzo u odnosu na situaciju koja se događala i koja se događa – od SAD-a do Japana, a ništa nije bolje niti u Europi. Novac se tiska kao da sutra neće biti ničega, što samo još više potpiruje njegovo obezvrijeđivanje. Sve kako bi se očuvala ekonomska stabilnost, održala barem minimlano učinkovita razina gospodarske aktivnosti. U općoj nesigurnosti jedina izvjesnost jeste ulaganje u plemenite metale – srebro koje ima vrlo široku primjenu u brojnim područjima života, a čija vrijednost raste i zbog činjenice da ga je sve manje, te u zlato koje je od uvijek kod svih oblika vladavine predstavljalo monetarnu sigurnost i utrživost – predviđa futurologinja Sanela Dropulić.

S druge strane ljudi žele porezna rasterećenja čim prije, žele kvaitetu života i žele pristup radu i zaradi, te sigurnost svojih života primarno, što treba također prioritetno, zajedno s učinkovitosti vlastitog rada i djelovanja, osiguravati državni sustav. No. u vremenu pred nama odgovornost države u kojoj živimo sigurno će izostati, stoga moramo postati odgovorni za vlastite prihode, za vlastite troškove, kredite, kreditne kartice, te u navedenim okolnostima naučiti, ako već nismo, preuzeti odgovornost i ulagati u sebe kako bi bili zadovoljni i sigurni svojim životom.

Moramo učiti djecu (ako već nismo) da ne ovise o jednom radnom mjestu i jednom poslodavcu, već primarno o sebi i svom znanju. Danas nema sigurnih poslova. Čak i onaj tko pruža siguran posao, zbog svega što se događa može lako zatvoriti vrata. Svatko će morati naučiti biti samodostatan i samoupravljan, prilagodljiv i spreman prihvatiti izazove. U suprotnom doživjet će velika razočaranja, neuspjehe pa i financijsko stradavanje. Postajemo društvo izrazitih pojedinaca koje ne koordinira vođa tima, nego potreba – za prilagodbom, uvjetovanosti egzistencije, želja za opstankom. Sve više žitelja Hrvatske (rezultati anonimnog istraživanja) želi raditi kao pojedinac, a ne u timu, sve ih više želi raditi u home officeu nego u uredu. Iz navedenoga stvara se novi svijet u kojemu pojam vlasništva nestaje u teoriji i praksi. To znači da nadolazeće generacije ne žele posjedovati, kad se sve što trebaju može – iznajmiti. Od stana, kuće, vozila, računala, pa čak i tenisica i torbe – svi su okrenuti takozvanom „privremenom“ vlasništvu, što je bolje od „kreditne robije“ i dugoročonosti uvjetovanih odnosa, koje su proživjele i još uvijek žive starije generacije, sve u nastojanjima da bi posjedovale – smatra ova futurologinja.

Nešto o čemu ne vodimo dovoljno računa, čak i prečesto zaboravljamo, a globalno i nacionalno nosi ozbiljne posljedice po život svih nas svakako su klimatske promjene, koje lagano, ali sigurno, nagrizaju našu egzistenciju i već su je nepovratno dovele pod znak pitanja, upozorava na kraju futurologinja Sanela Dropulić, idejna začetnica poslovne zajednice Osjeti Hrvatsku. PS/SM