U današnjem modernom društvu vrijedi zlatno pravilo: vrijeme je novac. No, često se događa da vremena uopće nemamo – dakako, vremena za sebe. Poslovna klima ugušila nas je radnim obavezama, prekratkim rokovima i novim zadacima. Zbog toga sve češćena našemu životnom planu stoji samo rad, rad i rad. Jesmo li društvo radoholičara i patimo li od sindroma 21. stoljeća: nedostatka slobodnog vremena? Odgovore na ova i druga pitanja provjerili smo kod stručnjaka poslovne psihologije, ali i hrvatskih poslovnjaka.

U literaturi stoji jasna definicija radoholičara – osoba ovisna o poslu. Sama riječ ovisnost izaziva negativne prizvuke. Dr. sc. Dubravka Miljković, psiholog, pedagog i direktorica tvrtke D-2, objašnjava da većina osoba na radoholičare obično gleda kao na
osobu kojoj posao “sigurno služi kao bijeg od problema” (u obitelji ili negdje drugdje) te definira dvije skupine radoholičara.
“Tzv. opsesivno-kompulzivni radoholičari: stalno su pod stresom, iscrpljeni su i umorni, nezadovoljni i podložniji bolestima od
onih ne-ovisnih. Iscrpljuju se radom jer se jednostavno ne znaju ili ne žele organizirati.

Poseban je problem ako su na rukovodećim pozicijama te ako su perfekcionisti, pa time još i maltretiraju sve oko sebe. Medutim, postoji i druga skupina radoholičara koja ni po čemu nije slična ovima - osim po broju sati koje rade. Ovim ljudima posao je jedna od najvažnijih stvari u životu i važan dio njihovog identiteta. Izuzetno uživaju u svom poslu, postižu izvanredne rezultate i ponosni su na njih. Dobro upravljaju svojim vremenom i izlaze na kraj sa stresom. Velik broj njih i svoju potrebu za druženjem takoder zadovoljava na poslu. Mnogi uspješni ljudi ubrajaju se u ovakve pozitivne radoholičare. Tome se nitko ne čudi jer uspjeh doista zahtijeva trud i upornost”, objašnjava dr. sc. Miljković.

Cijeli članak možete pročitati u novom broju Poslovnog savjetnika.

Naslov: Ovisnost ili ljubav prema poslu

Autor: Marina Kilić

Izvor: Poslovni savjetnik, listopad 2010., broj 71, str. 110-112