Kako će se i u kojoj mjeri očuvati identitet hrvatskog naroda u Europskoj uniji, u budućoj Državi Europi, ovisit će najviše o hrvatskoj političkoj eliti, ali i o hrvatskim intelektualcima, piše u članku "Identitet naroda i Europska unija" akademik Davorin Rudolf koji je objavio svibanjski broj "Republike", mjesečnika za književnost, umjetnost i društvo.

Rudolf smatra da će u Europskoj uniji mnogoljudni narodi država članica nesumnjivo održavati svoje nacionalne identitete, primjerice jezik, kulturu, tradiciju, svijest o zajedništvu, ali iskušenjima i rizicima očuvanja nacionalnog identiteta bit će izloženi mali narodi, posebice njihove političke, intelektualne, pa i gospodarske elite.

Upozorava da će za nekoliko godina, nakon punopravna članstva u Europskoj uniji, naše političke i intelektualne elite imati težak i odgovoran zadatak zajedno s elitama ostalih malih i srednjih država članica EU-a te će morati stalno nastojati da se nacionalni identitet i nacionalni interesi hrvatskog naroda ne uruše, ne istope i ne nestanu.

Po Rudolfovu mišljenju države Europe sve bliže su jednomu novom organiziranu političkom, suverenom, neovisnom entitetu - Državi Europe. Gotovo u svim institucijama Unije, u svakodnevnu djelovanju EU-a, suočit ćemo se, među ostalim, s dva važna fenomena - s daljnjim snažnim integracijskim procesima i s dominacijom najmnogoljudnijih, gospodarski i financijski najmoćnijih država članica - ocjenjuje Rudolf.

Jedini izbor

Za razliku od područja politike, u labirintima koje male i srednje države često nemoćne lutaju, službeni jezici naroda, kako napominje, primjereno se poštuju. Odgovornost za očuvanje i razvoj hrvatskoga jezika jest na nama, prvenstveno na našim državama, znanstvenim, stručnim i obrazovnim vlastima i ustanovama, smatra.

U zaključku članka akademik Rudolf navodi da EU, što se tiče nas, nije, možda, najsretniji izbor, ali je jedini. Alternativa je: trajno truljenje na europskoj periferiji. Volio bih stoga da se svi zajedno svojski angažiramo u reformama i prilagođavanju standardima EU-a, tako da u toj integracijskoj cjelini ostanemo čvrsto na svojim nogama, uspravni, umjesto jalovih rasprava o tome hoćemo li se ili nećemo učlaniti u tu moćnu međunarodnu organizaciju - dodaje.

Hrvatska je prva među europskim tranzicijskim zemljama, 5. listopada 1990., izrazila želju za učlanjenjem u tadašnju Europsku zajednicu na međunarodnoj konferenciji u Institutu za globalnu ekonomiju u New Yorku. Zahtjev za punopravno članstvo u EU hrvatska je vlada podnijela 21. veljače 2003. u Ateni, a pregovori o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji formalno su počeli 3. listopada 2005. prvom sjednicom Međuvladine konferencije o pristupanju na kojoj su predstavnici država članica EU-a i Hrvatske razmijenili tzv. opća stajališta.

Rudolf smatra da je EU sudbina svih europskih država, uključujući pretežito kršćanske euro-azijske države poput Rusije i Gruzije, a u daljnjoj budućnosti i Izraela. (Hina/MJ)

Foto: PIXSELL