Mnogo toga se promijenilo u proteklih nekoliko desetljeća. Broj novozaraženih HIV-om, posebice djece, i broj smrtnih slučajeva povezanih s AIDS-om smanjio se tijekom godina, a broj ljudi koji žive s HIV-om na liječenju porastao je na 29,8 milijuna u 2022. godini. Najnovije procjene možete pronaći ovdje.
No, to ne znači da nema mjesta za napredak. Može li samo razgovor o HIV-u/AIDS-u napraviti veliku razliku? Zapravo, itekako može, i to vrlo važnu. Zato se div seksualnog zdravlja LELO nastavlja baviti ovom važnom temom, posebno u godinama tijekom i nakon pandemije koronavirusa.
Naši stavovi diskriminiraju, ali ne i HIV. On ne cilja ni jedan specifičan spol, a može utjecati na svakoga. To su ljudi poput vas, nas, članovi naše obitelji, naši susjedni, stranci koji nam ljubazno otvaraju vrata. Vrijeme je da vratimo ‘’humanost’’ u virus humane imunodeficijencije. Na primjer, kada govorimo o raku, ljudi koji boluju od te bolesti su njezine žrtve. Ali, kada razmišljamo o HIV-u, postoji mišljenje kako je za to kriv netko drugi.
HIV = AIDS = Smrt. Većina ljudi pogrešno vjeruje u ovu jednadžbu, ali ispada da koliko god željeli internalizirati stvari stavljajući ih u jednostavne jednadžbe, život ne funkcionira tako. I srećom je tako, barem kada je u pitanju ova jednadžba. Trebamo paziti kako govorimo o HIV-u jer su riječi bitne, a na taj način možemo pomoći u destigmatizaciji ove bolesti. Međutim, postoji jedna premisa koju smo s vremenom otkrili da pomaže dodatno. Neuočljivo = neprenosivo. To znači da HIV pozitivna osoba kod koje se ne može detektirati HIV u krvi ne može prenijeti virus na HIV negativnu osobu, što ljudi obično ne shvaćaju. Svi doprinosimo zajedničkoj priči o HIV-u jer svi živimo okruženi njime, bili pozitivni ili negativni. Dakle, umjesto da kažemo ‘’ljudi s HIV-om’’, možemo reći ‘’oni od nas koji smo HIV pozitivni’’ jer to izražava inkluzivnost. Ne svodi se ovo samo na to kako govorimo o HIV-u, već i na to kako na njega reagiramo. Dio toga je jednostavno edukacija o bolesti i identifikacija zabluda kako bismo ih suzbili: svijest je važan čimbenik u prevenciji.
Ako ste zainteresirani za pomoć u podizanju svijesti o HIV/AIDS-u doniranjem novca ili vremena, provjerite sjajne nevladine organizacije kao što je HUHIV (Hrvatska udruga za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa). Bave se prevencijom, edukacijom i pomaći oboljelima od HIV-a i AIDS-a, virusnog hepatitisa i spolno prenosivih bolesti. Također, tamo se možete anonimno i besplatno testirati na spolno prenosive bolesti. Nemate što izgubiti, možete dobiti samo obrazovanje i suosjećanje. HIV može promijeniti živote, ali ih ne definira. Ovo je kronična bolest koja se može držati pod kontrolom.
Zahvaljujući znanosti, AIDS više nije smrtna presuda kao 1980-ih. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), Uz dostupnost učinkovite prevencije HIV-a, dijagnostike, liječenja i skrbi, uključujući oportunističke infekcije, HIV infekcija je postala kronično zdravstveno stanje koje se može kontrolirati što ljudima s HIV-om omogućuje dug i zdrav život.
Iako se rad s HIV pozitivnim pacijentima drastično promijenio u posljednjih nekoliko desetljeća, počevši od zdravstvenih djelatnika koji većinu svog vremena provode brinući se o pacijentima na kraju života, u zajednici još ima puno posla.
Smještaj je posebno važan faktor u ovoj priči jer ljude treba držati podalje od ulica gdje su zdravstveni rizici visoki, te gdje se stvaraju uvjeti u kojima je manja vjerojatnost da uzimati lijekove. Pristup tekućoj vodi, dosljednim rasporedima i drugim pogodnostima od ključne je važnosti za svakoga od nas kako bismo ostali zdravi, a posebno za ranjive skupine stanovništva, što će sigurno pomoći u zaustavljanju AIDS-a.
Jednom kada svatko bude imao te osnovne potrepštine, možemo zaobići strukturalne nejednakosti i osnovne društvene nepravde. Ekonomske krize štete ljudskim pravima, a rješavanje nejednakosti dugoročna je globalna obveza pomoći u okončanju epidemije AIDS-a i HIV-a.
Kada uklonimo strah i sram koji okružuju HIV/AIDS, olakšavamo ljudima koji žive s tom bolešću da progovore i educiraju druge. Jedna od 303 osobe je HIV pozitivna. Ne kažemo ovo da vas uplašimo o raširenosti, već da vas podsjetimo da ne možemo zanemariti ove statistike kao brojeve koje smo upravo čuli na vijestima. Ovdje se radi o nama i zajednicama čiji smo dio – čovječanstvu i napretku koji se postiže u prevenciji HIV-a.
Sada možda mislite: "Zašto bismo se trebali testirati?" Ali pravo pitanje je "Zašto se ne biste trebali testirati?" Neka to bude dio vaše godišnje zdravstvene rutine. Pomozite napraviti razliku i testirajte se na Svjetski dan borbe protiv AIDS-a!
I nikada ne zaboravite - koristite kondome.
ps/dm