Prema Deloitteovu dvogodišnjem ispitivanju „Pokretna meta: Redefiniranje rizika i otpornosti u doba stalne nesigurnosti“ o stanju upravljanja rizicima u globalnom sektoru financijskih usluga, gospodarstva se smanjuju dok nezaposlenost raste te je kreditni rizik postao glavni prioritet programa upravljanja rizicima.
Dvadeset posto ispitanih glavnih službenika za rizike u financijskim institucijama navelo je kako je upravo kreditni rizik najveći rizik čija će se važnost za njihovo poslovanje povećati u sljedeće dvije godine, najviše od 16 različitih kategorija rizika. Riječ je o snažnom porastu u odnosu na 3 % u 2018.
Osim toga, 62 % viših izvršnih direktora koji su sudjelovali u Deloitteovu ispitivanju izjavilo je da će mjerenje kreditnog rizika biti iznimno ili vrlo važan prioritet za njihove institucije u sljedeće dvije godine. Upravljanje kreditnim rizikom način je za ublaživanje gubitaka određivanjem koji potencijalni klijenti sa sobom nose previsoku razinu rizika, višu od razine tolerancije na rizik koju je institucija prethodno utvrdila u bilo kojem trenutku. Područja koja viši izvršni direktori smatraju područjima koje je njihovim institucijama osobito teško izmjeriti obuhvaćaju vrednovanje kolaterala, komercijalne kredite, poslovne nekretnine, neosigurane kredite, pozajmice s financijskom polugom i pozajmice srednjim poduzećima.
Financijske institucije susreću se s više rizika iz više izvora no ikad prije”, izjavio je Zlatko Bazianec, rukovoditelj hrvatskog ureda Deloittea i partner u Odjelu za poslovno savjetovanje. „Pandemija bolesti COVID-19 promijenila je okruženje upravljanja rizikom i donijela nevjerojatan skup novih izazova za financijske institucije – testirana je otpornost na pritisak i izazove svega što je povezano s rizikom.
Napomenuo je kako 66 % ispitanih izvršnih direktora banaka smatra kako će smanjenje kvalitete kredita biti jedan od tri makrotrenda s velikim utjecajem u sljedeće dvije godine.
Brzi gospodarski pad, u kombinaciji s naglim promjenama u ponašanju potrošača i poslovanju, može dovesti do toga da sustavi, programi i modeli utemeljeni na podacima prije pandemije bolesti COVID-19 možda više neće točno odražavati stvarnost nakon pandemije bolesti COVID-19, istaknuo je Bazianec.
„Institucijama će trebati snažno upravljanje rizicima te u isto vrijeme agilnost i spremnost na redefiniranje svojih tradicionalnih pristupa u korjenito izmijenjenom poslovnom okruženju.”
Dvanaesto izdanje Deloitteova dvogodišnjeg istraživanja prikupilo je stajališta glavnih službenika za rizike ili njihovih kolega u 57 financijskih institucija diljem svijeta, uključujući banke, voditelje ulaganja i osiguravatelje u razdoblju od ožujka do rujna 2020. Vrijednost sveukupne imovine ispitanih institucija zajedno iznosi 27,2 bilijuna USD, dok institucije koje pružaju usluge upravljanja imovinom upravljaju imovinom ukupne vrijednosti 16,1 bilijuna USD.
Ostali nalazi:
Četrdeset pet posto ispitanika očekuje povećanje godišnje potrošnje svojih institucija na upravljanje rizicima u sljedeće dvije godine. Međutim, u izvješću je istaknuto kako će pritisak na prihode vjerojatno povećati napore za „smanjenje stalnog povećanja rashoda za upravljanje rizicima”.
Zbog toga je 50% ispitanika izjavilo je da će tehnološki alati usmjereni na učinkovitost biti iznimno ili vrlo važan prioritet za njihove institucije u sljedeće dvije godine. No, prema saznanjima ispitivanja iz proteklih godina, institucije još uvijek nisu uvele navedene tehnologije. Najčešće se upotrebljava računarstvo na oblaku (46 %), a manji broj institucija izjavio je kako se služe robotskom automatizacijom procesa (29 %), strojnim učenjem (27 %) ili kognitivnom analitikom (13 %).
Postoji pet stvari koje financijske institucije svih vrsta pokušavaju shvatiti kad je riječ o upravljanju rizicima: promjene u pogledu talenata, rad na daljinu, zaštita podataka, prelazak na digitalno poslovanje te sigurnost sustava i programa, naglasio je Bazianec.
Voditelji upravljanja rizicima trebaju fleksibilnost kako bi brzo odgovorili na nestabilne gospodarske uvjete i promjenjive poslovne prakse, dok istodobno moraju pratiti koje su promjene privremeni odgovori na pandemiju, a koje će postati dugoročne. U bližoj prošlosti ne pamtimo tako velike izazove, osobito toliko promjenjive i dinamične snage.
PS/SŠ