Dok se javnost fokusira na nelegalnu gradnju na otoku Hvaru kao glavni razlog njegove smjene, kontroverzna prodaja plina iz viškova skladišta i dalje ostaje nedovoljno istražena i bez adekvatnih sankcija.

Smjena Frane Barbarića s mjesta šefa Hrvatske elektroprivrede (HEP) izazvala je val rasprava o prioritetima i pravednosti u sučeljavanju s korupcijom, nepravilnostima i odgovornosti u javnim poduzećima. 

Ova situacija postavlja ozbiljno pitanje o državi u kojoj je nelegalna gradnja na privatnom imanju uzima za razlog za smjenu čelnika javne tvrtke, dok se istovremeno izbjegava suočavanje s ozbiljnim etičkim i poslovnim prekršajem u obliku prodaje plina po cijeni od 1 centa - što je HEP radio pod vodstvom Barbarića.

Zato se i postavlja glavno pitanje cijelog raspleta situacije: Jesmo li svjedoci dvostrukih standarda i nedostatka dosljednosti u suočavanju s korupcijom, jer se Barbarića smjenjuje zbog bespravne gradnje, a ne zbog velikog propusta, namjernog ili nenamjernog - prodaje plina i gubitka gotovo 15 milijuna eura?

Nije Barbarić Al Capone, nit HEP ‘zločinačka organizacija’ izvan kontrole

Bespravna gradnja na Hvaru svakako zaslužuje sankcije i pravnu odgovornost. Međutim, propustiti suočavanje s poslovnim odlukama poput prodaje plina ispod tržišne cijene može stvoriti dojam da su određeni aspekti korporativne etike manje važni od drugih. Što je posebno nevjerojatno budući da je HEP državno poduzeće, a ne neka privatna prćija.

Ova situacija postavlja pitanje integriteta i učinkovitosti nadzornih mehanizama u Hrvatskoj te ukazuje na potrebu za temeljitim pregledom sustava kontrole javnih poduzeća. Građani imaju pravo očekivati transparentnost, dosljednost i pravdu u vođenju ključnih državnih resursa. Smjena Barbarića otvara priliku za razmatranje šireg problema i izazova s kojima se trenutno suočava hrvatsko društvo - u cilju izgradnje odgovorne, transparentne i pravedne javne uprave.

Sve drugo bi bilo pojednostavljeno i perfidno, kao što je bilo i spremanje mafijaškog šefa Al Caponea u zatvor - zbog porezne prijevare, a ne kao organizatora organizacije odgovorne za ubojstva, reketarenje i nezakonitu trgovinu.

U očekivanju novog Gazde

Pavle Vujnovac, vlasnik Prvog plinarskog društva (PPD) koji se spomenuo kao najveći kupac kontroverzne prodaje plina po cijeni od 1 cent, ulazi u središte pažnje, ne samo zbog plinske afere, već i zbog najava o preuzimanju korporacije Fortenova.

I to najave upravo u tjednu na čijem je kraju najavljena smjena Barbarića - zbog nelegalne gradnje. Vujnovca su mnogi politički komentatori već prozvali - Gazda 2.0., nasljednika nekadašnjeg vlasnika Agrokora, Ivice Todorića, poznatog kao Gazda 1.0..

Hoće li regulatorna tijela, poput Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, pratiti s posebnom pažnjom Vujnovčeve poslovne poteze koji bi, nakon plina, mogli dovesti do još jednog ključnog resursa države u njegovim rukama - proizvodnje i distribucije hrane?

Prema svemu do sada viđenom - pozornost javnosti i medija i tu će biti ključna, a kontroli regulatornih tijela možemo se samo nadati. Uostalom kao i kod Barbarića, čiju je nelegalnu kuću gradila tvrtka koja je prethodno poslovala s HEP-om - što dodatno ulijeva sumnju u sukob interesa. 

I dodatno pokazuje bizarnost situacije da za njegovo poslovanje u HEP-u - i nije snosio sankcije, već samo za nelegalnu nekretninu, kojih inače ima već preko 60 u vlasništvu. 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Poslovnog savjetnika

(ps/s,)