Neupitno je pravo udruga da javno zastupaju svoje ideje u javnom prostoru, uključujući politički, no ako pri tome ne daju jasno do znanja ako su povezane s nekom političkom opcijom to je štetno za sve udruge.
Proteklih mjeseci se u javnosti pojavilo nekoliko udruga koje su bile vrlo aktivne politički. Naravno, ne mislim pri tome na organizirano djelovanje kako bi se promovirala neka ideja ili dosegao neki cilj, već u smislu organiziranog napora da se stvore pretpostavke za eventualno sudjelovanje u vlasti. U radu udruga moglo se prepoznati tri različita načina političkog načina djelovanja koji imaju različitu razinu etičnosti. Sva tri načina rada su zakonita, no neki su legitimni više a neki manje.
Početkom travnja osnovali su udrugu bivši članovi jedne od najvećih hrvatskih stranaka. Nazvali su je po svojoj političkoj orijentaciji i apsolutno je bilo jasno o čemu se radi. Osnivanje udruge je nešto jednostavnije od osnivanja stranke, ako ništa drugo dovoljno je samo troje osnivača, dok ih za stranku treba stotinu koji trebaju nazočiti osnivačkoj skupštini.
Sličan put je prošlo više stranaka u zemlji i nijedna od njih nije krila da je osnovana udruga u biti samo etapa u osnivanju stranke, a udruga je jednostavno nakon osnivanja stranke zamrznuta i ne izlazi više u javnost. Dakle, nesumnjivo politički usmjereno osnivanje nikad nije niti bilo prikrivano i preko udruge se nije napadalo političke protivnike da bi se stekao lažan dojam da ideje te političke grupacije imaju podršku s više strana.
U nekoliko gradova su se oko sporova vezanih uz nekakve planove gradskih vlasti pojavile udruge koje su nastupale s pozicije struke, što je trebala biti garancija nepristranosti, no u javnost je ubrzo procurilo da su povezane s jednom od strana. Riječ je o udrugama koje su svojim dugogodišnjim radom već pokazale interes za javno dobro, pokazale da znaju o čemu pričaju, no prešućivanjem povezanosti s nekim političkim akterima su taj svoj stečeni socijalni kapital jako, jako ugrozile, ako ne i uništile.
Naravno, njihovo je legitimno pravo zastupati u javnosti stav koji smatraju ispravnim, također im je legitimno pravo povezati se s bilo kojom političkom opcijom, no za očuvanje legitimiteta njihovog daljnjeg rada daleko je bolje odmah deklarirati postojanje povezanosti. Kad taj detalj izađe u javnost preko medija to je vrlo, vrlo ozbiljan udarac daljnjem radu i može ugroziti daljnje funkcioniranje.
A daleko najneprihvatljiviji način je kad se udruga osniva isključivo zbog nekog problema a to rade osobe povezane s jednom političkom opcijom.
Kad se oglasi udruga osnovana praktički kad se pojavio neki problem, osnivači su povezani s nekom političkom opcijom i nastoje se prikazati objektivnim, to je u biti smiješno. Naravno, dio javnosti uvijek se može zavarati, neke teme se mogu otvoriti, no u konačnici takav način rada, gdje se udruga koristi isključivo kao oruđe u političkom sukobu, samo šteti dojmu koji javnost ima o udrugama. S obzirom da je glavni i jedini cilj osnivača ionako bio nanošenje političke štete protivniku, a ne promoviranje ideje koju smatra vrijednom, osnivačima takvih udruga je svejedno, no takvo ponašanje definitivno kompromitira i samu ideju udruživanja.
Ima puno udruga, ponajprije sportskih, u kojima su članovi pojedinih stranaka, koji puta i jedne jedine stranke, no te udruge vrlo rijetko istupaju u javnosti oko političkih tema. Očito su članovi svjesni da bi to moglo bitno ugroziti vjerodostojnost njihove organizacije i nastoje je očuvati. Neupitno je pravo udruga da se bave i političkim temama, ali ne kao što to rade politički akteri jer na taj način kopaju jamu u koju će i same upasti.