Posljednjih mjeseci svjedoci smo poplave „kreditnih linija“ banaka namjenjenih stanovništvu. Tako svaka banka pronalazi svoju nišu npr. niža naknada obrade kredita, niža nominalna kamatna stopa, krediti u kunama, krediti sa fiksnom kamatnom stopom, krediti sa varijabilnom kamatnom stopom vezanom za Euribor, itd...Zašto je to tako pokušali  smo doznati kao i inače, uspoređujući hrvatsko bankarsko tržište sa tržištima u regiji.

Odnos kredita odobrenih stanovništvu u Hrvatskoj, već danas debelo premašuje prosjek regije, pa nas je tim više zaintirigiralo čemu onda daljnje guranje istih. Tako je primjerice u Hrvatskoj udio kredita stanovništvu u BDP-u 46%, dok je sljedeća najbliža Poljska sa 36%, slijede je Slovenija sa 34%, dok Srbija ima udio kredita stanovništvu u BDP-u na relativno niskih 19%.

S druge strane banke, pogotovo naše domaće koje su većinom privatizirane i moraju poslovati u klasičnim bankarskim okvirima, pritom misleći kako nemaju značajni pristup špekulacijama kao one u Londonu ili New Yorku, ipak guraju i dalje kredite stanovništvu. Isti ti krediti stanovništvu imaju najnižu stopu NPL-a ili stopu loših kredita, pogotovo ako se ista stopa usporedi sa poduzećima.

Više kredita stanovništvu znači veću disperziju rizika za banke, a tu je i jedna činjenica koja nas je iznenadila. Kada se gleda odnos kredita tj. duga stanovnika i ukupni iznos depozita naših građana isti je na razini 80%. To znači da na 80 kuna plasiranih kredita građanima, banka u svojoj bilanci ima 100 kuna depozita građana. Po tom omjeru, jedino nas „šišaju“ klasično konzervativni Česi kod kojih je taj odnos 64%.

Iako je naša analiza napravljena sa visokog tzv. strateškog pogleda, i iako ima sve više i više socijalnih slučajeva gdje naši sugrađani upadaju u nezavidne probleme, sa pozicije banaka jasno je da će i dalje preferirati odobravati kredite građanima od kojih oni koji štede, zapravo štede jako puno. (ps/jk)