Državni proračun za 2011. godinu oblikovat će se uz projicirani blagi oporavak realnog BDP-a u 2011. sa rastom između 1 i 2 posto, rekao je danas državni tajnik u Ministarstvu financija Zdravko Marić na konferenciji o upravljanju proračunom i fiskalnoj politici.

Govoreći o tome kako je Ministarstvo financija u području fiskalne politike reagiralo na krizu, kazao je kako Hrvatska nije mogla na krizu reagirati fiskalnim stimulansima i proračunskim subvencijama već je kombinacijom proračunske štednje, monetarnih zahvata i osiguranjem likvidnosti održala stabilnost financijskog sustava i javnih financija.

Razvijene zemlje su, kaže Marić, ciljanim fiskalnim i proračunskim stimulansima pokušale utjecati na jačanje financijskog sektora ili pojedinih gospodarskih grana poput automobilske industrije. Uz pozitivne efekte, ti su zahvati rezultirali eksplozijom deficita i javnog duga, a to si Hrvatska nije mogla dopustiti jer je imala vrlo sužen prostor za takvu vrstu intervencije. Naime, tumači Marić, krajem 2008. godine kad je bilo jasno da dolazi kriza, Hrvatska već pet godina nije bila na međunarodnom tržištu kapitala, kamate su bile visoke, a likvidnost na nedovoljnoj razini.

Ključne mjere koje su tada poduzete su oslobađanje likvidnosti smanjenjem obvezne granične pričuve banaka i povećanje iznosa osiguranja štednih depozita. Te dvije mjere su, uz štednju u državnom proračunu, uravnoteženje socijalne i razvojne komponente proračuna i izdavanje ino obveznica stabilizirale javne financije i osigurale likvidnost, kaže Marić. Smatra da je sad najvažnije pitanje kako pokrenuti gospodarstvo, pri čemu najvažnijima smatra privatne investicije. Dugoročno, na koncepciju i stanje javnih financija u Hrvatskoj i Europi, presudno će utjecati demografska kretanja odnosno starenje stanovništva, tvrdi Marić.

Ravnatelj Zavoda za makroekonomske analize i planiranje Stanko Kršlović smatra da je kriza znatno utjecala na prihode proračuna s obzirom na pad prihoda od PDV-a, poreza na dobit i doprinosa iz plaća. Dijeli Marićevo mišljenje o suženom prostoru za anticikličku fiskalnu politiku, prije svega zbog skupoće zaduživanja, pa je ostala mogućnost prilagodbe rashoda prihodima. To je po njegovim riječima djelomice učinjeno smanjivanjem osnovica za plaće u javnom sektoru, odgodom indeksacije mirovina i drugim zahvatima. (Hina)