Državne investicije nisu jamstvo trajnog i održivog rasta, to mogu biti samo privatna ulaganja, ocijenjeno je na konferenciji "Novi model rasta hrvatskog gospodarstva", u organizaciji časopisa Banka i Poslovnog dnevnika i pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića.

Državne investicije u nefinancijsku imovinu polučuju pozitivne učinke tijekom sedam početnih kvartala, a nakon 17 kvartala od početka ulaganja pozitivni učinci se gube, ističe profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Ivo Bićanić.

Bićanić smatra da Hrvatska iza sebe ima seriju bezuspješnih pokušaja velikih društvenih i privrednih reformi koje su bile zamišljene na srednji dugi rok te preporuča šok terapiju i traženje kratkoročnih rješenja unutar ekonomske politike, javne uprave, subvencija i drugih područja.

Mjere oporavka po njegovom mišljenju su preobimne - bolje da ih je nekoliko nego više od stotinu, kaže Bićanić.

Da državne investicije nemaju perspektivu kao privatne smatra i Velimir Šonje iz tvrtke Arhivanalitika. Privatne investicije će uz pomoć razvijenog tržišta kapitala ulagački potencijal iz neproduktivnih usmjeravati u produktivne sektore, kaže Šonje.

Nastavak 'investicijske fascinacije' velikim javnim ulaganjima u infrastrukturu po njegovom mišljenju vodi Hrvatsku u propast te se zauzima za nastavak privatizacije i mirovinske reforme i širenje standarda korporativnog upravljanja u javni sektor.

Glavna ekonomistica Ureda Svjetske banke u Hrvatskoj Sanja Madžarević-Šujster uz ostalo je istaknula da se treba okrenuti izvozu, rastu produktivnosti i inovacijama. Također se zauzima za efikasniji i odgovorniji socijalni dijalog u kojem bi sudionici bili spremni na žrtve i ustupke radi dugoročne dobiti onih koje zastupaju.

Savjetnik za gospodarstvo predsjednice Vlade Željko Lovrinčević sa zagrebačkog Ekonomskog instituta smatra da je glavni problem ekonomskog sustava u Hrvatskoj introvertirani model rasta. Takav sustav sada treba otvoriti, a vladin program gospodarskog oporavka jedan je takav pokušaj koji se temelji na fiskalnoj odgovornosti i povlačenju države iz gospodarstva, kaže Lovrinčević.

Komentirajući ideju o šok terapiji, Lovrinčević je rekao da je ona teško provediva u društvu koje je rigidno i licemjerno i u kojem interesne skupine nisu spremne za promjene. Smatra da vlada ne treba uvijek težiti konsenzusu o nužnim promjenama već da treba preuzeti odgovornost i sama donositi odluke.

Jedan od šokova koji bi po mišljenju Borislava Škegre, direktora Quaestus grupe, bio poželjan je izmjena izbornog zakona kojim bi se eliminirali klijentelistički interesi manjih stranaka. Time bi se, smatra Škegro, budućim vladama olakšalo donošenje odluka jer ne bi morale voditi računa o interesima svih sudionika koalicije.

Predsjednik Savjeta za gospodarstvo i regionalni razvitak SDP-a Branko Grčić zauzima se za fiskalne stimulanse poduzetnicima te drugačiju upotrebu fiskalnog deficita kojim bi se financirali razvojni programi.