Kada je u siječnju 2011. ovrha nad novčanim sredstvima građana prebačena s banaka na Finu, u službenim je evidencijama bilo 158.000 građana koji su imali blokirane račune.

Nepune dvije godine kasnije, broj blokiranih građana popeo se na 242.000, a broj novih dužnika od 84.000 odgovara broju stanovnika grada kao što je Zadar. Ukupni je dug građana 15,6 milijardi kuna pa proizlazi da je svaki od njih u prosjeku dužan 65 tisuća kuna ili jednu godišnju plaću.

Građani su prestali vraćati 3,5 milijardi kuna stambenih kredita, dok je država pokrenula postupak ovrhe nad 80 tisuća građana zbog desetak milijardi kuna neplaćenih javnih davanja. Među predlagačima ovrha po brojnosti prednjače komunalne tvrtke i teleoperatori.

Fina navodi da je većina bankrotiranih građana – njih 207.818 – otvorila zaštićene račune na koje im sjeda dio primanja koji su izuzeti od ovrhe poput socijalnih naknada ili jedne četvrtine do dvije trećine plaće, odnosno mirovine, ovisno o vrsti duga. Nezaštićeni dio primanja prosljeđuje se na blokirani račun sve dok se ne namire dugovi.

Zakonsko pravo da zaštite dio primanja od ovrhe nije iskoristilo oko 35 tisuća građana, a pretpostavlja se da to nisu učinili jer nemaju izuzetih prihoda pa im je svejedno ili im blokada svih računa u banci ne predstavlja problem.

Prema zakonu, Fina daje nalog bankama da blokiraju sve račune ovršenika i zabrane mu raspolaganje oročenim novčanim sredstvima dok god ne plate dug.

Ima ljudi koji su dospjeli u blokadu jer su zaboravili platiti račun ili dva ili smetnuli s uma kaznu za nepropisno parkiranje i pauk pa to odmah rješavaju, ali iznenade se kad otkriju da se dug ne može platiti iz dopuštenog minusa, već samo iz novog priljeva na račun.

Banke su dužne blokirati i oročena sredstva dužnika, no njemu prepuštaju odluku iz kojih će izvora podmiriti dug.

Građani su prestali vraćati svaki deseti, a tvrtke svaki peti kredit, a u bankarskim krugovima očekuju da će se udio neplaćenih kredita znatno povećati jer se pokazalo da dužnici kojima su od 2009. reprogramirali obveze nisu isplivali iz nevolja.

Ovrha nad novčanim sredstvima tek je jedan oblik prisilne naplate, a ako se vjerovnici ne naplate, mogu pokrenuti i ovrhu nad imovinom dužnika. HNB navodi da su banke na dan 30. rujna 2012. godine raspolagale sa 248,7 milijuna kuna vrijednim stambenim zgradama i stanovima koje su stekle u zamjenu za svoje tražbine u postupku financijskog restrukturiranja te u stečajnom ili ovršnom postupku, kao i primjenom instrumenata osiguranja tražbina u skladu s Ovršnim zakonom.

Prema zakonu, od ovrhe su zaštićene osobne stvari, odjeća, kućanski aparati potrebni za život te vjenčani prsten, piše vecernji.hr. (sh)

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter