Cijela 2011. godina protekla je u znaku dužničke krize u eurozoni te je održan niz "povijesnih" summita koji su trebali ponuditi rješenje za krizu, kojoj se još uvijek ne nazire kraj i koja će sigurno biti glavnom temom i sljedeće godine.

U protekle dvije godine, od siječnja 2010. do prosinca 2011. održano je ukupno 18 summita, dok se u normalnim vremenima održavaju četiri summita godišnje. Mnogi od tih sastanaka na vrhu označavani su "povijesnim" ili "summitima zadnje šanse" i obično su nakon svakog od tih sastanaka dolazili pozitivni signali s financijskih tržišta, koji bi trajali samo nekoliko dana i onda bi se ubrzo pojavljivali komentari o još jednom neuspješnom summitu.

Ipak, iznimkom od toga pravila mogao bi se pokazati zadnji summit održan 8. i 9. prosinca, koji je također nazvan "povijesnim". Tržišta su odmah negativno reagirala na rezultate toga summita, koji bi se ipak na kraju mogao pokazati ili kao početak rješavanja dužničke krize ili kao početak kraja Europske unije kakvu danas poznajemo.

Fiskalna disciplina

Čelnici Europske unije okupili su se na tom summitu u Bruxellesu, koji će za Hrvatsku postati povijesni zbog potpisivanja pristupnog ugovora, s ciljem da se kroz promjene ugovora zacementira fiskalna disciplina u eurozoni kako bi se ubuduće spriječile nove dužničke krize i što bi, prema očekivanjima, trebalo vratiti povjerenje investitora u sigurnost državnih obveznica zemalja eurozone.

Međutim, zbog protivljenja Velike Britanije odlučeno je da se ide u zaseban međuvladin sporazum, koji će sklopiti 17 zemalja eurozone te još 9 zemalja koje su zasada izvan te zone. Britanija je za svoj pristanak tražila neke iznimke za sebe, koje ostalima nisu bile prihvatljive.

Pritisak na ECB

Postoji još jedna podjela - na one koji traže da se kriza riješi jednim velikim, snažnim potezom poput odluke da Europska središnja banka počne tiskati novac kojim bi se financirale prezadužene članice ili uvođenja euroobveznica, a s druge strane su oni koji tvrde da kriza nije nastala preko noći i da će trebati godine za njezino prevladavanje. Najjača zagovornica drugog pristupa je kancelarka Angela Merkel, koja je na čelu gospodarski najjače europske zemlje.

Problem s gospodarskim rastom

 Nitko ne dovodi u pitanje potrebu za tješnjom integracijom na području fiskalne i ekonomske politike i za uravnoteženjem proračuna i financijskom disciplinom, ali mnogi ističu da je to dugoročno rješenje, a da sada treba naći efikasno rješenje za trenutačnu situaciju.

Mjere štednje i uravnoteženi proračuni neće riješiti pitanje slabog ili nikakvog gospodarskog rasta, bez kojeg prezadužene zemlje još dublje tonu u dugove. Mjerama štednje smanjuje se potrošnja, što izravno pogađa gospodarski rast, a bez gospodarskog rasta ne mogu se smanjivati dugovi i tako se stvara začarani krug iz kojeg se ne vidi izlaz. (Hina/jk)