Kulturni centar "Kuća Antuna Gustava Matoša" u Tovarniku, u gradnju koje su vlada i grad Zagreb do sada uložili oko 7,5 milijuna kuna, poprimila je završne obrise budućeg izgleda i sadržaja, a već dvije godine gradi se na mjestu negdašnje Matoševe rodne kuće.
Kuća s oko 1250 četvornih metara sastoji se od galerije stalnog postava, knjižnice i čitaonice, spomeničke knjižnice i dokumentacijskog centra, višenamjenske dvorane, suvenirnice i književnog kluba, a u dvorištu je predviđen prostor za scenske priredbe i događanja.
Cijelo prizemlje bit će spomen-postav o Matoševu zavičaju Srijemu, Tovarniku, rodnoj kući i obitelji, kaže predsjednik Društva Antuna Gustava Matoša i voditelj projekta Željko Anić.
Posebno će zanimljiv biti dio postava osmišljen kao vagon putničkoga vlaka, budući da su Matošev život obilježila stalna putovanja, a nasuprotnim zidom će teći vremenska vrpca hrvatskih i svjetskih književnih i kulturnih događaja u Matoševo doba.
Vagon je zamišljen kao postaje njegova života, među kojima su najvažnije Zagreb, Beograd i Pariz. Postaja Zagreb priča o njegovu djetinjstvu, školovanju i mladenaštvu te književnim nadahnućima, beogradska o Matošu vojnom bjeguncu koji u Beograd bježi iz Austro-Ugarske, a na pariškoj posjetitelji ulaze u kupe koji je podsjetnik na piščev život u tome gradu u kojem je proveo pet godina, kaže Anić. U dnu vagona bit će rekonstrukcija sobe u kojoj je 1914. Matoš umro u bolnici Sestara milosrdnica, koja se u to vrijeme nalazila na sadašnjem zagrebačkom Trgu bana Jelačića. Na njezinu stropu posjetitelji će moći čitati jednu od posljednjih Matoševih pjesama napisanu prije smrti - "Notturno", kaže Anić.
Idejni projekt Kuće djelo je preminulog zagrebačkog arhitekta Gorana Jukića, a za rekonstrukciju izgleda pročelja kuće najzaslužniji je kipar Vanja Radauš koji je kuću fotografirao 1973., - kaže Anić.
Za završetak radova potrebno je još oko devet milijuna kuna.
Antun Gustav Matoš (Tovarnik, 1873. - Zagreb, 1914.) kao dvogodišnjak odlazi s roditeljima živjeti u Zagreb. U 6. razredu gimnazije otišao je u Beč na vojnu veterinarsku školu. U Petrovaradinu i Zagrebu 1894. služi vojsku, ali dezertira jer ne podnosi vojnu stegu i emigrira u Beograd, gdje živi kao čelist u kazališnom orkestru, slobodni novinar i književnik. Potom živi u Münchenu, Ženevi i Parizu te se vraća u Beograd, gdje ga 1908. zatječe amnestija. Od tada do smrti živi u Zagrebu.
Matoševo opsežno stvaralaštvo sadrži pjesme, novele, drame, putopise, feljtone, književne, kazališne, glazbene i likovne eseje i kritike, te političke eseje i članke. Njegova književna ostavština u cijelosti je sačuvana i pohranjena u Zavodu za književnost HAZU-a, a prije dvije godine digitalno je snimljena i očekuje se njezino postavljanje na internetsku mrežu, što će biti svojevrstan produžetak postava, rekao je Anić. (Hina)