Institute for Management Development (IMD) iz Lausanne, čiji je partner-institut Nacionalno vijeće za konkurentnost, objavio je najnovije rezultate «Godišnjaka svjetske konkurentnosti 2012.» prema kojem je Hrvatska zauzela 57. mjesto od ukupno 59 vodećih svjetskih ekonomija. Treba naglasiti da je riječ o elitnom krugu zemalja u koji ne ulaze nerazvijene zemlje ili zemlje s nepouzdanom statistikom.

Najvažnije saznanje koje donosi Godišnjak svjetske konkurentnosti IMD-a za 2012. godinu su upozoravajuće riječi profesora Stephane Garelli-ja, glavnog ekonomskog analitičara ove ugledne švicarske poslovne škole:

Recesija je učinila svjetsko gospodarstvo fragmentiranijim i neujednačenijim nego ikad, što prisiljava poduzeća vođenju nekoliko paralelnih modela poslovnog upravljanja. Zemlje u razvoju oslanjaju se na domaću potražnju i firme nacionalne šampione, koje se izoliraju od ekonomskih previranja, dok se razvijene zemlje okreću re-industrijalizaciji. U oba slučaja, imamo povratak ekonomskog nacionalizma i protekcionizam je ponovno postao privlačna opcija.

Hong Kong prvi

Ove godine SAD bilježi manji gubitak pozicije te se nalazi na drugom mjestu, a na vrhu je Hong Kong. Švicarska je poboljšala svoju poziciju i napredovala na 3. mjesto, a vidljiv je  napredak Norveške i Nizozemske, te znatan oporavak Irske i Islanda. Pogoršana je pozicija Australije (s 9. na 15.), a nazadovanje u ocjeni konkurentnosti Kine (s 19. na 23.),  Indije (s 32. na 35.) te Brazila (s 44. na 46. mjesto), stavlja sjenu na perspektive “BRIC zemalja”.

Od zemalja novih članica EU, Češka nastavlja 4-godišnji trend blagog pogoršanja, a Poljska održava poziciju koja je izuzetno poboljšana u usporedbi s godinama prije krize. Slovačka i Slovenija bilježe manji oporavak, koji samo vrlo malo ublažava izraziti pad iz 2010. godine. Mađarska i Bugarska malo su poboljšale poziciju, a Rumunjska je pala s 50. na 53. mjesto. 

Manji broj povoljnih faktora

Analiza 20 faktora konkurentnosti navodi na zaključak kako su najbolji faktori konkuretnosti Hrvatske: cijene, zdravlje i okoliš, obrazovanje i međunarodna trgovina, a najlošiji management, institucije, domaća ekonomija i stavovi i vrijednosti.  Na razini indikatora samo je manji broj izrazito povoljnih, koji poboljšavaju našu ukupnu konkurentnost, a to su, u okviru 4 osnovna stupa konkurentnosti, sljedeći indikatori: 

Gospodarski rezultati
Veliki prihodi od turizma i izvoza usluga, povoljni odnos izvoznih i uvoznih cijena, niska inflacija, velika kumulativna strana ulaganja.

Efikasnost javnog sektora
Niske carinske barijere i nizak porez na dobit, stabilnost tečaja, kratko vrijeme osnivanja poduzeća.

Efikasnost poslovnog sektora
Relativno niske plaće, pogotovo managementa i nizak jedinični trošak rada u prerađivačkoj industriji, relativno velik broj radnih sati i visok udjel žena u zaposlenosti.

Infrastruktura
Vrlo dobri pokazatelji korištenja telekomunikacijske infrastrukturee (broj pretplatnika i cijene mobilne telefonije, brzina i cijena širokopojasnog interneta) te srednješkolskog obrazovanja (odnos broja učitelja i učenika, te sudjelovanje u sredješkolskom obrazovanju.

Slabosti

Slabosti se mogu sumirati u:

slabu otpornost na krizu i diverzificiranost proizvodnje, 
nisku zaposlenost, strukturnu nezaposlenost, rigidno tržište rada, starenje stanovništva,
državno vlasništvo poduzeća, birokraciju, cijene kapitala, visoka socijalna izdvajanja,
slabo poduzetništvo, prilagodljivost, poslovno upravljanje, motivacija i kompetentnost,
nisku razinu tehnologije, inovativnosti, transfera znanja, visokoškolskog i managersko obrazovanja                        

Za konkurentski napredak Hrvatskoj su potrebne brze promjene. Ovogodišnji rezultati rangiranja IMD ukazuju da Hrvatska nema više vremena, jer se samo brzim i jasno ciljanim promjenama mogu privući nova znanja i investicije ključne za dugoročni održivi rast i razvoj zemlje, ističe Ivica Mudrinić, predsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost. (ps/jk)