Nedavna odluka milijunaš Davida Fichwicka koji će donirati 99% bogatstva, a svojoj djeci neće ostaviti gotovo ništa izazvala je mnoge negativne komentare u prvom redu upućene na adresu samog donatora. Naime, ovaj je 51- godišnji Britanac čije je bogatstvo procijenjeno na vrijednost od pola milijarde dolara, izjavio kako nema namjeru ostaviti novce svojoj djeci, nego će 99% svog bogatstva, donirati u humanitarne svrhe, brojnim zakladama i udrugama iz nevladinog sektora, a kako bi se njegova djeca motivirala u radu, a ne porocima poput alkohola, droge, pa i nerada, ocijenio je.

To je izazvalo lavinu negativnih komentara u Hrvatskoj, gdje su osjećaj, ali i praksa, da se novci uglavnom ostavljaju djeci, nerijetko u nekretninama, iako je uočljivo vrlo zorno da već druga generacija u poduzetništvu, često sav imetak potroši i ne generira novi.

Najveće ulaganje koje može jedan roditelj ostvariti svojoj djeci jeste ulaganje u znanje, obrazovanje i edukacije djeteta. Jer jedino znanje stvara novu vrijednost, osigurava da kroz život, koji je postao izrazito kvalitetno dugovječan, imate mogućnost nešto stvarati sami za sebe i od sebe, a nikako zahvaljujući „pogurancu“ kojega imate kroz ostavštinu roditelja. Hrvatska je puna primjera bogataša, posebice „novopečenih“, koji su do bogatstva došli na sumnjiv način, a čija su djeca vrlo brzo izgubila glavninu imetka nakon nasljeđivanja jer ga nisu znala ni sačuvati niti oploditi  – uočava futurologinja poduzetništva i socioloških odnosa Sanela Dropulić, direktorica poslovne zajednice Osjeti Hrvatsku www.osjetihrvatsku.hr

Ostaviti imovinu svojoj djeci često je (ali ne i uvijek) san svakog roditelja, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. No, mnogi su primjeri bogataša iz svijeta koji će umjesto da svoje bogatstvo ravnomjerno podijele među djecom, učiniti suprotno – uskratiti ih za nasljedstvo, a isto ostaviti mnogim humanitarnim zakladama.

Naravno da djeca i u tom slučaju nisu uskraćena onoga što mnogima jeste. Čak i da im ostane od roditelja 1 posto novaca, to je još uvijek puno u odnosu na većinu prosječnih ljudi. Puno je značajnije zašto su se odlučili na takvu odluku, koje su na prostorima jugoistočne Europe jako rijetke, gotovo nepostojeće. Na primjer poznati svjetski bogataš Warren Buffett još je 2006. godine najavio da će najveći dio njegovog bogatstva ići u humanitarne svrhe, a samo 15 posto otići će njegovoj djeci. Ovaj investitor smatra da je obaveza imućnih ljudi povesti računa o onima koji nemaju, te vratiti dio zarađenoga zajednici iz koje su potekli da bi se i drugima osigurao koliko toliko stabilan egzistencijalni standard. Redatelj George Lucas iznimno poznat po filmovima Ratovi zvijezda odlučio je veliki dio svog bogatstva uložiti u podizanje kvalitete obrazovanja, te ga uglavnom i usmjerava u taj sektor. Svojoj djeci ne kani ostaviti puno novaca, osim onoga uloženog u njihovo obrazovanje  - približava svjetsku praksu futurologinja Sanela Dropulić.

Dodaje i kako je poznati pjevač Sting također u grupi onih koji neće svojoj djeci ostaviti ništa jer Sting smatra da djeca moraju raditi i učiti kako bi i sami nešto napravili od svog života.

No, u državi poput Hrvatske, gdje su znanje i obrazovanje na vrlo niskim granama, te je znatno važnije na žalost kojoj stranci pripadate, ovakvi potezi imućnih ljudi dočekuju se na nož i bez previše razumijevanja.

Naravno da je pozivati na znanje i obrazovanje u državi gdje se ono ne cijeni gotovo vapaj u prazno, pa zato i Hrvatska ima najveći izvozni proizvod u razvijene države svoj obrazovani kadar. Također ispadate kao roditelj smiješan ako umjesto školovanja svom djetetu ne kupite novi automobil, stan u Zagrebu ili ne uplatite skupo ljetovanje. No, na svu sreću nije svugdje tako, te ima i svijetlih primjera. Mnogi roditelji radije će svoju djecu poslati na fakultet i osigurati skupu edukaciju, a puno je i djece koja će razumjeti to odricanje roditelja. Treba pogledati samo „edukacijski reljef“ država u svijetu gdje roditelji ulažu u znanje djece, a i onih gdje se ulaže u imovinu koja se ostavlja djeci. Na samom vrhu tog „reljefa“ su države Skandinavije, među prvima Švedska. Tamo roditelji podupiru dijete da se što više obrazuje i stvara za život vlastitim angažmanom. Najčešće im od imovine ne ostavljaju ništa, ali smatraju (te primjeri iz života to višestruko pokazuju) da će puno više steći kroz vlastiti rad i zalaganje. Djeca u Švedskoj, Danskoj, Norveškoj uče u prvom redu ulagati u sebe, da bi zatim znali ulagati za sebe. Na žalost u Hrvatskoj to nije tako. Traži se prvo da roditelji ulažu u nekretnine i pokretnine, a ona djeca s tim upravljaju nerijetko na rasipnički način bez poštovanja – ocjenjuje Sanela Dropulić. Podsjeća i na primjer glumca Jackie Chana koji je izjavio je kako ne ostavlja ništa od svojih milijuna sinu Jayceeju.

Ako je sposoban, može sam zaraditi. Ako nije, onda će samo uzalud trošiti moj novac – izjavio je glumac Chan.  U korist ove tvrdnje govore i podaci iz istraživanja kompanije Motley Fool iz 2021. godine o kojemu više možete pogledati OVDJE,  a koja je usmjerena na investicijske ciljeve ulagača.

The Motley Fool u svom istraživanju, koje je i danas aktualno uočava kako je dvije trećine imućnih poduzetnika zabrinuto zbog ostavljanja prevelikog nasljedstva svojim nasljednicima, jer smatraju da će ga trošiti neodgovorno. Visokih 68% ispitanika smatra da pristup nasljedstvu treba uvjetovati ispunjavanjem određenih uvjeta. Upravo radi toga čak dvije trećine bogatih pojedinaca obuhvaćenih ovim istraživanjem planira ostaviti dio svoje imovine u dobrotvorne svrhe. 56% osoba koje je anketirao The Motley Fool smatra da nasljedstvo rezultira lijenim nasljednicima, što je ključan razlog da previše novca ne treba ostavljati djeci, nego im osigurati pristup da sami nauče kako doći do novca. Najbolje kroz rad i učenje, obrazovanje i pošten i angažiran pristup, bez obzira na sustav kakav jeste i u kojemu živimo kao građani Republike Hrvatske – zaključuje futurologinja poduzetništva i socioloških odnosa Sanela Dropulić, direktorica poslovne zajednice Osjeti Hrvatsku www.osjetihrvatsku.hr