Različiti ljudi sposobni su za različite vrste poslova. Većina njih svjesna je toga što može, a što ne može raditi, za koju su vrstu posla sposobni, a za koju nisu, na kojem radnom mjestu mogu dati svoj maksimum, a na kojem to neće biti u stanju. No, jesu li toga svjesni i njihovi poslodavci? Često nisu.

Zašto je tako teško postaviti pravu osobu na pravo radno mjesto? Neki  ljudi  rođeni su da budu komercijalisti. Drugi pak imaju izuzetne vještine i znanja, ali su nečim inhibirani pa će zauvijek ostati siva eminencija i nikada ih nećete moći vidjeti u ulozi ovna predvodnika. Neki treći rođeni su za posao koji ne zahtijeva mnogo razmišljanja, nego tipizirane radnje. Četvrti će, opet, doći do punog izražaja i biti briljantni tek ako im date veliku odgovornost i mjesto vođe.

Dobar vs. loš manager

Nije jednostavno postaviti pravog čovjeka na pravo radno mjesto. Oni manageri koji misle da je to teško, ali se bar potrude učiniti, uspijevaju u 50% slučajeva, pa ako je pola vaših zaposlenika na pravim radnim mjestima koja im odgovaraju i na kojima su uistinu dobri, bolji ste od većine tvrtki. Oni drugi, koji smatraju da je zapošljavanje pravih ljudi na pravim radnim mjestima tek gubitak vremena, pa raspoređuju ljude na radna mjesta po principu „baci ga u vodu pa će proplivati“, ti se gadno varaju. Za  njih  će  gubitak  vremena  ubrzo rezultirati gubitkom enormnih sredstava, pa možda čak i bankrotom. Neuspješnog managera najprije ćete prepoznati po tome što ne zna odabrati i spojiti odgovarajuće ljude s odgovarajućim radnim mjestima. Kaže se da se ljudi istih sklonosti  prepoznaju – ljudi  koji  imaju  iste  ideje često imaju i iste interese. Oni koji nisu najbolji nikada u moru ljudi neće prepoznati najbolje.

(PS/Z.R.)