Ovu kolumnu neće čitati oni na koje se odnosi samo iz jednog razloga – oni nemaju vremena! Nemaju vremena za odmor, slušanje, učenje, čitanje, prijatelje, djecu, glazbu, koncert, vikend putovanje...

Moj poznanik je čuo da sam provela četiri dana u austrijskim Alpama i u čudu me pitao: „Pa kako stigneš? Ja nemam vremena nizašto!“. I zbilja nema vremena i neće ga niti imati – jer ga ne želi imati! Nemam namjeru pisati o upravljanju vremenom, već o hrvatskom autodestruktivnom modelu rada i života „pod ručnom kočnicom“, letargiji, emocionalnoj iscrpljenosti i besciljnom lutanju. Samo 5% Hrvata ima jasno definiran cilj u životu. Ostali stihijski plutaju kroz život i „odrađuju“ posao do penzije, nadajući se da će im tada biti bolje?! Mi smo na vrhu svjetske ljestvice najpesimističnijih naroda. I naravno da nam je za to „kriva“ vlada, globalno zatopljenje, bivši premijer, šef, kriza..?!

Paradigme kao „Šefovske pozicije su za nekog drugog, a ne za mene!“, „Nema šanse da uspijem u Hrvatskoj!“, „Danas je teško pronaći novi posao!“... slušam svakodnevno i one me zabrinjavaju. Tako živi i radi moj bivši kolega koji stenje, kuka, kritizira šefa, radi 12 do 14 sati dnevno posao koji ne voli, izgara i pun je izgovora zbog čega „nije pravo vrijeme da promjeni posao“. Koristi samo par dana godišnjeg odmora i tada osjeća grižnju savjesti radi gomile nedovršenog posla. On je u vlastitom psihološkom „zatvoru“ već 16 godina. Svoj mozak „hrani“ s negativnim mislima o sebi, pravom ili krivom trenutku za promjene, šefu, državi... On je prihvatio vjerovanje u nemogućnost vlastite promjene i stavio svoju sudbinu (sreću) u „ruke“ vanjskih faktora. Doživio je do sada dva puta „kuršlus“ i završio na hitnom prijemu u bolnici. Kolegica ima 49 godina i kaže da mora raditi prekovremeno, ali često i vikendom, jer su „takva vremena“ i jer se to od nje očekuje! Šef provodi na njoj mobbing, a ona kaže: “Dobro je dok je plaća redovita!“ Umorna je, neispavana, anksiozna i nezadovoljna. Ona je samo jedna u nizu hrvatskih kamikaza koja sa žudnjom iščekuje prijevremenu mirovinu. Ona troši život vjerujući da ne može. PS/SŠ

Autor teksta: Davorka Biondić VInce

Izvor: Poslovni savjetnik br. 145kolumnu, 

Ostatak teksta pročitajte klikom na PDF ikonu