Razgovarali smo s Marijom Štrajh, svestranom osobom od koje se jako puno može naučiti. Bila je art performerica, trenerica fitneesa i yoge, voditeljica sex emisija, urednica na televiziji, autorica knjiga, kolumni, pa čak i jedne kuharice zdrave hrane. Putuje po svijetu i drži predavanja o healingu i mentalnim treninzima, a odnedavno je i medijski je manager.

PS: Iz informacija o vama, očigledna je vaša svestranost. Bavite se mnogim stvarima, reklo bi se s da se doma na Internetu i linux operativnom sustavu koji baš nije uobičajen, imate svoje portale...Pišete doktorat iz metafizike...Kako sve to stižete?

Kad ovako nabrajate, reklo bi se da sve to radim u isto vrijeme. Ali ne, postoji kronologija iz koje sam očigledno rasla prema sve većim izazovima, a tu je neobjašnjiva žeđ za znanjem i eksperimentiranje. Sjećam se svog osobnog preispitivanja nakon jednog životnog prijelaza, nakon kojeg sam preneraženo priznala: Pa ja imam granicu! Poslije se ispostavilo da sam pogriješila. Ne, nemam granicu u obaranju vlastitih izazova. Svaka faza, svaki životni poziv i projekt samo je bio stepenica za dalje u ogromnom dijapazonu ljepote i izazova u svijetu i životu.

PS: Što vas vodi prema iskušavanjima sebe same?

To bi i ja voljela znati. To je isto kao kad dijete nadraste garderobu, pa mu treba nova, prave veličine. Tako i moj duh. Kad svlada jedno znanje i iztranscedira poantu, traži novi ogrtač znanja koji će biti udoban za iduću fazu rasta. Ne bih rekla da se iskušavam, više da upoznajem svijet i kada ga upoznam imam neodoljiv poriv krenuti dalje u nepoznato. Tako je bilo i s medijima. Počelo je pisanjem haiku poezije koja je nekako tražila i vizualni identitet, otud performansi, zatim pisanjem u gradskim novinama (to mi je talent, neprikosnoven, naprosto ne odumire), intervjuima, knjigama, radijskim emisijama, pa TV emisijama...sve sam s guštom osmišljavala, od scenografije, kostima pa do teme i gostiju.

Sad sam u fazi da bi mogla druge tome učiti. Ali, shvaćam da tehničko znanje nije dovoljno, moraš imati ideju. Tome teško da ikoga mogu naučiti, ideje su neobjašnjivi produkti. Tu bi se sad mogla nadovezati na rubne znanosti i metafiziku, ali možda bi za ovaj intervju bilo previše, iako to ima itekakve veze sa mnogim stvarima koje sam činila u životu.

PS: Koje je najugodnije, a koje najneugodnije iskustvo pamtite iz medijskog posla?

Radijske emisije pravi su gušt, ležerne, neopterećene. Sjećam se kad sam na Radio Puli imala emisiju Cmok koja je na dan grada Pule išla je po svim trgovima na razglas. Zar nije slatko i super?

Najneugodnije iskustvo je kad su se poigravali sa mnom u pregovorima oko projekta ili pokušaji nekih seksističkih ataka. To nikad ne zaboraviš. Ili, kad ti ukradu ideju, e to je stvarno strašno.

PS: Kao voditeljica seks emisija imali ste sigurno svakakvih ponuda i prilika?

O da, taj je projekt obilježio moj život baš kao i neki muškarci. Ali to je moj projekt, pa se neću buniti. Bilo je svega. Dodir slave i upoznavanje one ružnije strane show bussinesa zbog koje sam i otišla od toga. Kao zakletom istraživaču, sve te ponude, a bilo je zaista svega, sjajno su tlo za moja istraživanja o ljudima i svijetu.

PS: Zvanično ste diplomirali medijski management iako ste već saznali skoro sve kroz dugogodišnju praksu u našim medijima. Što sad?

Nikad ne saznaš sve. Ovaj mi je fakultet pružio neke nove vidike i umanjio subjektivnost. Zvanje medijskog managera, nažalost, još uvijek kod nas ne egzistira. Kako smo premalo tržište, a medije drže određene grupacije, a ne struka, bojim se da tu nitko ne vidi moje mjesto, nažalost. Držat ću seminare i osmišljavati neovisne projekte. A možda mi se posreći i na neko drugom kraju svijeta.

PS: Bili ste dugo u Americi koja je kolijevka medija i marketinga. Što ste dobroga od njih naučili?

U Americi sam bila iz drugih razloga koji se tiču obuke mentalnih treninga i studija metafizike, ali naravno da sam istražila i medijsko tržište tamo. I zaista, zvanje medijskog managera uobičajena je stvar tamo...Ogroman je broj postaja, samo u Bostonu ima više od 100 TV postaja, a to je samo jedan grad u jednoj državi od 50 država, onda možete misliti. Bila sam na jednoj lokalnoj postaji i zaista televizijski ljudi uvijek se međusobno prepoznaju. Naprosto kao da smo iz iste zemlje, uvijek postoji ta luda vibra i luda strast za tim poslom.

PS: Imate li neku posebnu želju u Hrvatskoj?

Pa voljela bi mnoge svoje ideje dati Hrvatskoj, ali trenutno situacija ne izgleda kao da to nekoga zanima, nažalost. Mnoge sam godine ovdje proizvodila projekte i sad se događa jedno veliko – ništa.

A da bi radila off projekte kakve već jesam, ne znam. Zar nije o seksu već sve rečeno? A i to tržište marketinški nije nikome zanimljivo. U ovom trenutku, Hrvatska više od ičega treba mesijanske poruke za oporavak.

PS: Kakav bi projekt postavili na televiziji da vam netko ponudi prostor?

Pa, bilo je raznih razgovora, ali svi su tužno završili jer nema – novca. Kod nas ili trebaš biti politički instalat ili raditi nešto isto, ali da se ne kuži da je to. Rado bi poduprla neki od naših medija, injektirajući ga na svoj način.

Imam nekoliko projekata i ogromno znanje i iskustvo, ali nisam uvjerena da Hrvatska to treba. Ona treba samo jedno – politiku.

Foto: PIXSELL