Živimo u kulturi i civilizaciji koja pretpostavlja vrijeme kao spiralno kretanje prema napretku, koji se sve više ubrzava brzim razvojem znanosti i tehnologije. Da nema turbulentnih promjena u svijetu, ne bismo ni trebali izrađivati strateške planove razvoja. Strateški management je tehnika kojom omogućujemo napredak odgojno – obrazovne ustanove radi ostvarenja zamišljene buduće institucije visoke kakvoće koja će postizati visoko postavljene obrazovne ishode učenika i stručnih djelatnika institucije.

Strateški management

Strateški management predstavlja proces usmjeravanja aktivnosti u kreiranju i realizaciji strategije obrazovne ustanove, kompanije ili neke druge institucije. U strateškom managementu se koriste metode i tehnike pomoću kojih se ostvaruje efektivnost i efikasnost u realizaciji ciljeva. U to je bitno uključiti što veći broj stručnih djelatnika odgojno – obrazovne institucije, učenike, roditelje i relevantne čimbenika lokalne zajednice, kako bi sudjelovali u raspravi kod donošenja strateškoga plana razvoja. Temeljni izazov strateškog managementa proizlazi iz konstantne potrebe za upoznavanjem svoje okoline, kako poslovne, tako i opće, u kojoj se institucija razvija i raste. Ta okolina konstantno pruža prilike, tj. mogućnosti i prijetnje ili ograničenja. Strategija se stoga može definirati i kao izvješće o načinu korištenja pojedinih izvora da bi se iskoristile prednosti pogodnih okolnosti za minimiziranje teškoća pri stvaranju željenih učinaka. Metode i tehnike koje se najčešće koriste u strateškom managementa su:

SWOT analiza – utvrđivanje sadašnjih i budućih prilika i prijetnji iz okruženja i vlastitih slabosti

Metoda scenarija – vrši se procjena budućnosti

Portfolio matrica – tehnika za utvrđivanje pozicije usluga i djelatnosti strateškog poslovanja

Benchmarking - proces mjerenja i uspoređivanja organizacijskih operacija, proizvoda i usluga s najboljima, bilo unutar organizacijskih ili izvan područja djelovanja

Osnovna obilježja i nastanak SWOT-a

Analiza okruženja ili okoline podrazumijeva istraživanje svih važnijih karakteristika kako vanjskog tako i unutarnjeg okruženja sa svrhom identifikacije strateških čimbenika koji će odrediti budućnost institucije. Analiza okruženja i identifikacija strateških čimbenika može se sagledati kao potpora odlučivanju u procesu formulacije strategije. Najjednostavnija metoda za analizu okruženja je SWOT. Zasluga za SWOT pripisuje se istraživačkom timu u sastavu: Albert Humphrey, Marion Dosher, Otis Benepe, Birger Lie, koji je na Sveučilištu Stanford u 1960-im i 1970-im, koristeći podatke od Fortune 500 koja su i financirala projekt, imao cilj utvrditi što je s korporativnim planiranjem krenulo krivim smjerom kao i kreirati novi sustav za management promjene. Započeli su pitajući se: “Što je dobro, a što loše u operacijama?”, zatim su postavili pitanje: “Što je dobro, a što loše u sadašnjosti i u budućnosti?”. Ono što je dobro u sadašnjosti nazvali su zadovoljavajućim (Satisfactory), dobro u budućnosti nazvali su prilikom (Opportunity), loše u sadašnjosti – krivnjom (Fault), a loše u budućnost – prijetnjom (Threat). Akronim je glasio SO- F-T. On je kasnije promijenjen u SWOT. SWOT okvir predstavljen je 1969. i od strane istraživača s Harvarda (npr. Learned et al., 1991), a postao je popularan tijekom 1970-ih zbog pretpostavke koja je u njega ugrađena, a koja glasi: manageri mogu planirati usklađivanje resursa poduzeća s njegovim okruženjem.

Elementi SWOT-a

Najvažniji vanjski i unutarnji čimbenici za budućnost poduzeća nazivaju se strateškim čimbenicima. PS/SŠ

Autor teksta: Andreja Marcetić

Izvor: Poslovni savjetnik br. 145

Ostatak teksta pročitajte klikom na PDF ikonu