„Odlučiti ili ne odlučiti, pitanje je sad“ – mogao je glasiti monolog danskog kraljevića Hamleta u jednom od najpoznatijih svjetskih književnih uradaka da bi potvrdio najpoznatiju dvojbu koja se svakodnevno javlja u glavama svih ljudi na svijetu. Biti ili ne biti? Krenuti ili stati? Pokušati ili odustati? Ustati ili ostati ležati? Boriti se ili se predati? Odlučiti ili ne odlučiti?

Opet to odlučivanje

Odlučivanje je svakodnevna ljudska aktivnost čiji korijeni sežu duboko u prošlost. Prije četiri milijarde godina, prva odluka je donesena kada je jedno od bezbrojnih jednostaničnih bića odlučilo podijeliti se na dvije iste jedinke.

Nekoliko stotina milijuna godina kasnije jedno je drugo biće ribolikog oblika odlučilo izaći iz mora na kopno i udisati zrak. U vodi je bila gužva, a na kopnu nikoga pa je šetnja dobro došla da malo protegne perajaste noge.

Prije sedamdesetak milijuna godina jedan je dinosaur pomirisao uplašeni plijen i travu koja je rasla uokolo, a onda ipak odlučio ostati mesožder. Konačno, neki je majmun odlučio da mu je dosta života na visokom drvetu i straha od visine, pa se spustio u prizemlje. Na zemlju. I prohodao na dvije noge. Posljedica svih tih odluka život je kakav danas poznajemo.

Svaka naša odluka dijeljenje je postojećeg stanja na dva dijela. Jedno, za koje se odlučujemo i dalje idemo tim putem, prateći posljedice naše odluke. Onaj drugi dio odbacujemo kao neodgovarajući u tom trenutku. Ipak, brojne su situacije, ako je prvobitna odluka donijela negativne rezultate, da se onoj odbačenoj vraćamo kao mogućoj opciji u sljedećem pokušaju.

Svaka ljudska aktivnost posljedica je neke ranije odluke. Sve što radimo danas, u određenom trenutku, ili je odlučivanje ili je realizacija neke ranije odluke. Odlučivanje je proces koji traje određeno vrijeme, u rasponu od djelića sekunde pa sve do dugotrajnih procesa koje mjerimo danima i mjesecima, s ciljem donošenja odluke i naravno, očekivanjem da je odluka dobra po nas i da posljedice ispunjavaju očekivanja koja smo imali kada smo odluku donijeli.

Donošenje odluke je vještina, kao i svaka druga, koja se usavršava s vremenom i samim iskustvom. Svatko od nas svakodnevno donosi odluke, i to na desetke njih. Za razliku od odluka u privatnom životu, koje se donose uglavnom intuitivno i obuhvaćaju samo manji broj osoba, odluke u poslovnom životu ne mogu se oslanjati samo na intuiciju i/ili iskustvo, jer, ovisno o razini na kojoj se odluke donose, obuhvaćaju manji ili veći broj uposlenih ljudi. Ukoliko ste predsjednik države ili premijer, o vašim odlukama ovisit će sudbina možda i svih građana jedne zemlje.

Cijeli članak pročitajte u novom broju časopisa Poslovni savjetnik, broj 89, rujan 2012.
Autor: prof. dr. sc. Saša Petar