Naša zemlja i čitav svijet nalaze se u nezavidnoj situaciji. Recesija i svjetska financijska (ekonomska) kriza turobna su uvertira za veliku krizu resursa koja prijeti čitavom svijetu te koja je već došla do izražaja, reklo bi se kroz sve revolucionarne promjene posljednjih godina. Upravo u ovakvoj klimi treba među tim problemima prepoznati prilike kroz neumorno inoviranje i iskorištavanje najnovijih tehnoloških dostignuća za rješavanje gorućih društvenih, ekoloških i ekonomskih izazova.

Inovativnost je, dakle, ovdje presudna, ali takvu inovativnost može pokrenuti jedino poduzetništvo i to onakvo kakvim ga je definirao J. Schumpeter. Po njemu poduzetnik predstavlja osobu koja je voljna pretvoriti novu ideju ili inovaciju u uspješnu inovaciju - proizvod.

U recentnim raspravama o čimbenicima razvoja i ekonomskog rasta sve više se naglašava zadaća i uloga poduzetničkih aktivnosti u poboljšanju ekonomskih rezultata i restrukturiranju ekonomskog sustava. Tako je poduzetništvo doživjelo svoj uzlet u posljednja dva–tri desetljeća vjerojatno kao najmoćnija ekonomska sila koju je svijet ikad uspio iskusiti.

I ako postoje mnoga neslaganja u raspravama o dosegu, tj. krajnjem rezultatu poduzetničke aktivnosti, rasprava se u većem dijelu koncentrirala na početni kapital, infrastrukturu i istraživanja koja su potrebna za nove poduzetničke pothvate. Pri tome se u određenoj mjeri zanemario ljudski faktor potreban za osnivanje novih tvrtki i njihovo upravljanje -poduzetništva bez ljudskog čimbenika nema.

Poduzetnici se stvaraju

Fokusiranje na ljudsku komponentu poduzetništva dovelo je do očekivanja da će adekvatno poduzetničko obrazovanje utjecati na rast kritične mase kvalitetnih poduzetnika koja je neophodna za promjenu suvremenih ekonomskih procesa. Istodobno sve češće predmetom istraživanja i znanstvenih analiza postaju razni oblici poduzetničkog obrazovanja i njihov utjecaj na ekonomske rezultate.

U tom svijetlu ekspanzije poduzetništva pratimo i porast na polju poduzetničkog obrazovanja. Može se reći da je recentni rast i razvoj programa posvećenih poduzetništvu i stvaranju novih poslovnih pothvata bio doista zapanjujući. Broj institucija, škola i sveučilišta koji nude poduzetništvo u svojim programima narastao je od tek nekoliko tijekom 70-ih na više tisuća danas. U žarištu ove velike eksplozije permanentno je izazov licenciranja svih stručnih i akademskih programa poduzetništva. Dok se s jedne strane može govoriti kako postojeće stanje u poduzetničkom obrazovanju (obrazovanju za poduzetništvo) zadovoljava ipak postoje i sve značajniji su neki ključni izazovi.

Sve je jasnije da se poduzetništvo, ili određeni njegovi aspekti, mogu podučavati, no reklo bi se primarno odgajati, jer mlade generacije 21. stoljeća postaju najpoduzetniji naraštaj još od industrijske revolucije.

Poslovni edukatori i profesionalci doživjeli su razvoj te nadišli puki mit da se poduzetnici rađaju (oni se odgajaju), a ne stvaraju. Peter Drucker  (l985.), priznat kao jedan od vodećih poduzetničkih mislilaca našeg vremena, govori: „Misterij poduzetništva? To nije magija, to nisu misteriji i to nema nikakve veze s genima. Radi se o jednoj vrlo složenoj disciplini. Kao sve ostale discipline i ona se uz odgoj može naučiti“. Naravno uz razvijene odgojno-obrazovne metode, jer poduzetništvo je dinamičan proces vizije, promjene i stvaranja. Kao takvo, ono zahtjeva energiju i strast prema stvaranju i implementaciju novih znanja, kreativnih odluka.

Cijeli članak pročitajte u novom broju časopisa Direktor, broj 9, rujan 2012.
Foto:  mr. sc. Branko Pavlović