Ovih je dana objavljen  oglas Zagrebačke Pivovare za njihov „trainee program“ iliti pripravnički staž. Ono što odmah upada u oko jest da je natječaj objavljen na engleskom jeziku. Svi imalo osjetljivi na zagušenje hrvatskog javnog prostora stranim jezicima, odmah će se upitati: Zašto je natječaj za posao koji će obavljati Hrvati i to u Hrvatskoj, napisan na engleskom jeziku?

Nije Zagrebačka pivovara osamljena u ovakvim pothvatima, jer se radi o tvrtki koja je sada u stranom vlasništvu. Ovo je čest slučaj u nekadašnjim hrvatskim tvrtkama koje su kupili stranci, ali naravno i u stranim tvrtkama koje su ušle na hrvatsko tržište.

Iz Pivovare nam kažu da je ovo logično jer se radi o pripravništvu u internacionalnoj kompaniji i glavni jezik koji se koristi je engleski jezik. Svi kandidati bit će selektirani temeljem izrade poslovnih slučajeva na engleskom jeziku. Ujedno finalni intervjui biti će održani u Pragu, u našem sjedištu, od strane CEO-a kompanije i kandidati moraju tečno govoriti engleski jezik kako bi mogli ući u program – kaže Jadranka Aralica, direktorica ljudskih resursa Zagrebačke pivovare.
Pa ipak, ističe da je službeni jezik Zagrebačke pivovare hrvatski, međutim s obzirom da je ona ipak dio internacionalne kompanije, engleski jezik jedan je od kriterija koji svi kandidati moraju zadovoljiti prilikom zapošljavanja.

Ništa sporno u tome, Hrvati su zapravo dosta dobri u znanju stranih jezika, kako i ne bi bili kada su svakodnevno okruženi stranim filmovima, serijama, sapunicama i glazbom, da ne spominjemo obvezu učenja bar jednog stranog jezika u školama, a nerijetko i dva. Pa ipak, postavlja se pitanje: Ako stranac dođe u Hrvatsku, preuzme hrvatsku tvrtku i krene zapošljavati hrvatske radnike, zašto ih bar ne pozove na razgovor na njihovom materinjem jeziku (ako će već svakodnevno na poslu morati govoriti engleski)?

Hrvatski jezikoslovni stručnjak i sveučilišni predavač, Vicko Krampus, vjeruje da se natječaji ne bi trebali pisati na engleskom jeziku, no također smatra da je teško u vrijeme velike nezaposlenosti savjetovati nekome da molbu za zaposlenje piše isključivo na hrvatskom jeziku, posebno ako to od njega traži strani poslodavac.
Zasad ćemo se izgleda trebati zadovoljiti time da smo okruženi stranim kompanijama i da strani vlasnici jednostavno ne žele naučiti hrvatski jezik i pomiriti se s činjenicom da nisu u Engleskoj.

Govorimo engleski iz pomodarstva?

Krampus upozorava na preveliku dominaciju prvenstveno engleskog jezika u Hrvatskoj. Ističe i kako većina jezikoslovaca upozorava kako smo gotovo zaboravili prevoditi strane izraze, naročito kada je u pitanju struka (ekonomska, marketinška, pravna). Američki engleski jezik lako se ukorjenjuje u Hrvatskoj i prilično ubrzano istiskuje hrvatski jezik, a time i naš nacionalni identitet – tvrdi Krampus. Razlog tome on vidi u nedovoljnoj suradnji jezikoslovaca i stručnjaka čije je opravdanje da u vlastitom jeziku ne nalaze dovoljno dobre zamjene za strane izraze.

Pa ipak, i kod riječi za koje imamo hrvatski izraz, mi koristimo strane izraze i to, kako tvrdi Krampus, iz čistog pomodarstva - marketing mix, internet stranica, Zagreb Film Festival, house party, event, screening, monitoring, fashion week itd.

Identitet naroda počiva na jeziku

Izgleda da je hrvatski jezik u Hrvatskoj postao „zadnja rupa na svirali“ jer se svi bave puno „važnijim“ stvarima kao što je ulazak u Europsku uniju ili pak znanjem engleskog jezika naše premijerke, a ipak jezik je temeljni element koji određuje identitet nekog naroda. Upravo stoga Vicko Krampus predlaže da se u školskom sustavu razdvoji učenje jezika od književnosti jer bi se na taj način uz književno-umjetnički stil poučavalo i o ostalim stilovima pisanja/govorenja – znanstvenom, administrativno-poslovnom, novinarsko-publicističkom i razgovornom.

Hoćemo li uskoro imati dvojezične nazive ulica, hoće li naša djeca umjesto „hrvatskog jezika i književnosti“ učiniti „engleski jezik i književnost“, ili je jednostavno riječ o fenomenu koji će uvijek biti prisutan, ali nikad dovoljno jak da istisne hrvatski jezik za koji se nekoć borio cijeli Ilirski pokret?

Zaključit ćemo priču mišlju našeg sugovornika: Ne vjerujem da će hrvatski jezik izumrijeti, no slažem se s mišljenjem Nives Opačić kad kaže da je bolje nešto čuvati i njegovati dok to još imamo, nego se za stotinjak godina baviti jezičnom arheologijom i oživljavati jedan mrtvi jezik.

Autor: Maja Jurković