U sljedećih nekoliko nastavaka kolumne ćemo razmatrati neke od mogućih situacija koje se javljaju prilikom akvizicija i spajanja tvrtki.
Autori Cullinan, Le Roux i Weddingen u svom radu objavljenom u Harward Business Review navode da se mnoge tvrtke koje su već zaražene bolešću koja se zove «akvizicijska groznica» oslanjanjaju na due dilligence proces da bi opravdale kupovinu, umjesto analize stvarnih, potencijalno opasnih problema.
Da bi se klasični due dilligence proces unaprijedio, moguće je isti unaprijediti s analizom četiri područja:
1. Kupujemo li mačka u vreći? (što će akvizicija donijeti, u smislu klijenata, konkurencije, cijena i resursa?)
2. Kolika je sadašnja vrijednost same tvrtke (bez «dodataka»)?
3. Postoje li sinergijski efekti?
4. Koja je najviša cijena koju ste spremni platiti (i biti spremni odustati od posla ako je tražena cijena viša)?
1.Mačak u vreći?
Umjesto oslanjanja na informacije dobivene od vlasnika tvrtke koja su kupuje, trebali bi formirati vlastitu sliku o tvrtki prikupljajući slj. informacije:
a) Kupci: Tko su najprofitabilniji kupci, te na koji način se upravlja odnosom s istim? Na primjer, kakva je profitabilnost tih kupaca kada se usporedi sa profitabilnošću kupaca glavnih konkurenata? (PS/SŠ)
 

Naslov članka: Kada "deal" nije "deal" - 1. dio
Autor: Mladen Jančić
Izvor: Poslovni savjetnik br.101, str. 34.

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter