Većina ljudi mašta o materijalnom bogatstvu i poistovjećuje ga s uspjehom. U načelu to i nije pogrešno jer je novac jedino donekle objektivno mjerilo tržišne vrijednosti nas kao osoba, naših ideja, rada i dostignuća.

Ipak, većina iskusnih ljudi reći će da nije sve u novcu, važna je osobna sreća, zdravlje, zadovoljna porodica, djeca, kvaliteta života. Šaljivdžije će dodati: „Naravno, nije sve u novcu, nešto je u nekretninama, a nešto u dionicama!“ U romanu koji sam davno čitao i više se ne sjećam naslova, autor kaže da se u obitelji govori o novcu obrnuto proporcionalno imovinskom stanju. Ima li ga porodica dovoljno za sve potrebe, o njemu se malo priča. Nedostaje li novca za osnovne zahtjeve egzistencije, on postaje stalna tema brojnih razgovora, prepirki i svađa.

Jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, Bill Gates, oporučno je ostavio djeci manje od promila svoje ogromne imovine. Kad su ga upitali zašto, odgovorio je da ne bi mogao zamisliti njihov život kad bi naslijedili više desetaka milijardi dolara. Koji bi bio smisao njihovog življenja, stvaranja, zarađivanja, trošenja? Za što bi se bili spremni boriti, kako bi vidjeli sami sebe, kako bi ih vidjela okolina? Cijeli bi ostatak života proveli kao taoci bogatog nasljedstva i ta činjenica obilježila bi ih jače od bilo čega drugoga. Naslijeđeni novac definitivno bi im zapečatio sudbinu. Poput židovske psovke koja želi da ti se svi ciljevi u životu odmah ostvare.

Naslov članka: U potraz za blagostanjem

Autor: prof.dr. Velimir Srića

Izvor: Poslovni savjetnik br.66., str. 20.-21.

Poslovni savjetnik pratite putem Facebook/LinkedIn/Twitter