Nije u pitanju što ako prognoza bude pogrešna, nego koliko pogrešna. Točna prognoza potražnje je vjerojatno najvažnija i najizazovnija mjera uspješnosti poduzeća. Kao što meteorolozi oduvijek znaju, možeš biti u pravu većinom, ali kad jednom pogriješiš, to mnoge uzruja. Dobra vijest je da postoji mnoštvo metoda za mjerenje točnosti prognoza.

Dvije su osnovne metode prognoziranja, i to kvalitativne i kvantitativne. 

Kvalitativne metode prognoza

Kvalitativne metode temelje se na intuiciji. Subjektivne su i najčešće se upotrebljavaju za prognozu potreba za novim proizvodima. Adekvatne su za srednjoročne i dugoročne prognoze. Primjeri nekih kvalitativnih metoda su:

Stručna mišljenja - Stručnjaci u tom području predstavljaju svoje gledište u pogledu budućih trendova i vjerojatnih razvoja – koji bi utjecaj na gospodarstvo općenito odnosno na jednu posebnu branšu mogli imati. Međutim, iako stručnjaci i oni su samo ljudi i imaju pravo na svoje mišljenje, ali i na svoju grešku. Tako su se neki slavni ljudi proslavili i svojim krivim procjenama u vezi razvoja svoje struke:

„Izumi su odavno dosegli svoje granice i ne vidim nadu za budući razvoj“ - rimski inženjer Sekst Julije Frontinus, iz 1. stoljeća

„Leteći strojevi koji su teži od zraka nisu mogući” - Lord Kelvin, predsjednik Royal Society, 1895.

„Mislim da postoji svjetsko tržište za možda pet računala“ - Thomas Watson, predsjednik IBM-a, 1943.

„Dionice su postigle ono što izgleda kao trajno visok nivo“ - Irving Fisher, profesor ekonomije na Sveučilištu Yale, 1929.

„Ne sviđa mi se njihov zvuk, a gitarska glazba je out” - Decca Recording Co. odbija Beatlese, 1962.

„640K [RAM-a] treba biti dovoljno za svakoga“ - Bill Gates, 1981.

Cijeli članak pročitajte u novom broju časopisa Poslovni savjetnik, broj 90, listopad 2012
Autor: Antonio Zrilić