Neka su poduzeća prosječna i nikada ne postanu značajna u širem okruženju. Moja je želja poduzeće učiniti izvrsnim, ali ne samo prema financijskom rezultatu, nego i prema značajkama, tako da će ljudi reći da mi imamo „ono nešto“. Kako početi izgrađivati takvo poduzeće? 

Ono što opisujete zapravo predstavlja suštinu organizacije ili poduzeća koje uči. No, ovdje nije riječ samo o ulaganju u edukaciju i izgradnju dobrog sustava upravljanja znanjem. Nije riječ niti o dizajniranju savršenog proizvoda. Sve su to posljedice određenog načina rada ili bolje rečeno načina razmišljanja i pristupa radu. Ono na čemu je najprije korisno poraditi jest težnja. Težnja se odnosi na temeljnu pokretačku silu, odnosno sposobnost pojedinaca, timova i u konačnici velikih organizacija da se usmjere prema onome do čega im je istinski stalo i da se mijenjaju ne samo zato što se trebaju mijenjati,nego zato što to istinski žele. Težnja je manifestacija kolektivne kreativne tenzije kao sume pojedinačnih kreativnih tenzija. Kreativna tenzija odnosi se na jaz između onoga što jest i onoga što može biti, odnosno onoga što želimo da bude. U suvremenom okruženju ciljeve ne možemo uvijek postići sami.

Potrebna je suradnja većeg broja ljudi, ujedinjenih oko zajedničke težnje koja predstavlja ispunjenje dubokih osobnih aspiracija. Aspiracije su složena kategorija i sastoje se od težnje za postignućem i samo-aktualizacijom, ali i ispunjenja drugih potreba poput težnje za pripadanjem. Istinsko ostvarivanje ciljeva moguće je kada ljudi pojedinačno i kolektivno istražuju i produbljuju svijest o osobnoj viziji te na toj osnovi oblikuju viziju svog zajedničkog rada.

Ako ove ideje zvuče utopistički, sjetite se kako je Steve Jobs počeo kada je osnivao NeXT, poduzeće koje je nastalo nakon što je otišao iz Applea. Iz aspiracija ljudi koji teže sličnoj vrijednosti, materijaliziranoj u konačnom proizvodu, razvija se izvrsno poduzeće.Pokrenuti takav proces znači postaviti temelje izvrsnosti kao načina ponašanja čak i kada osnivač više nije prisutan, kao što nam to pokazuje današnji razvoj Applea. Ovakav proces treba sredstvo kojim ga se može ostvariti, a to je dijalog. Razvijanje sposobnosti za stvarni dijalog nije nimalo lako.

U suvremenom društvu se često smatra da je razgovor svojevrsni ping-pong, a ne istinsko razgovaranje i zajedničko razmišljanje. Tako svaki sugovornik „izbacuje“ svoje mišljenje onom drugom, bez prevelikog promišljanja. Onaj drugi odgovara, odnosno reagira na rečeno, opet bez previše promišljanja, već često na način da osjeća potrebu da brani neki svoj stav ili svoje djelo.

Autor teksta: Nataša Rupčić

Izvor: Poslovni savjetnik br. 125

Ostatak teksta možete vidjeli klikom na PDF ikonu